Vijenac 259

Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

Vitalnost

Vitalnost

50 godina Newport jazz-festivala

Newport jazz-festival, jedan od najpoznatijih i najstarijih američkih i svjetskih festivala jazza, za koji je jamačno čuo i dobar dio našeg jazz-općinstva, proslavit će sljedeći mjesec svoj pedesti rođendan. Osnovao ga je još početkom 1954. pijanist tradicionalnoga jazza, tadašnji vlasnik bostonskog Storyville jazz-kluba i producent George Wein. Festival je ime dobio po ljetovališnom gradiću Newportu, u saveznoj državi Rhode Island na američkoj istočnoj obali, gdje se prve godine održao u prostorima istoimene igračnice toga turističkog mjesta. Bio je u početku potpomognut i financiran lokalnom neprofitnom korporacijom koju je vodio bračni par Louis i Elaine Lorillard. Poslije će taj godišnji festival mijenjati lokacije da bi napokon preselio na otvoren prostor kako bi mogao prihvatiti sve veći broj zainteresiranih ljubitelja jazza s raznih strana. Kulminacijom polustoljetne popularnosti te manifestacije, koja je ugostila gotovo sve što vrijedi u jazzu Sjedinjenih Država, može se smatrati godina 1958, kad je festival bio organiziran u suradnji s američkom vladom. Tijekom je tog festivalskog izdanja obogaćenog nastupima tada najistaknutijih imena, snimljen i glasoviti 86-minutni film jazz On A Summer Day redatelja Berta Sterna, objavljen 1960. Tu valja spomenuti zabilježene nastupe Mahalije Jackson, Gerryja Mulligana, Theloniousa Monka, Arta Farmera, Terryja Gibbsa, Sare Vaughan, Maxa Roacha, Anite O’Day, Bucka Claytona, Oscara Pettiforda, Dine Washington, Chica Hamiltona, Sonnyja Stitta, Hanka Jonesa te još nekih. Šest godina poslije bit će snimljen i TV-film Jazz From Newport, polučivši znatno slabiji uspjeh od prethodnoga.

Koncertna prezentacija jazza

Godine 1961. Gradsko vijeće Newporta otkazuje festival zbog izgreda gomile mladih koji su manifestaciju počeli shvaćati kao okupljalište ovisnika o alkoholu i drogi. Poučen tim iskustvom promućurni Goerge Wein festival će za tren obnoviti, ali na potpuno nov način i na sasvim profesionalnoj osnovi, što je pretpostavilo i određenu koncepciju selidbe, a poslije i internacionalizaciju manifestacije. Još pod imenom Newport taj festival ugošćuju i drugi američki gradovi; Boston, Buffalo, Philadelphia i drugi, a domaćin će tijekom Svjetske izložbe biti i Bruxelles. Wein osniva i sastav Newport All Star, u kojem i svira kao integralni dio programa festivala koji poput putujućega jazz-cirkusa počinje voditi po svim relevantnijim europskim središtima, da bi ga potom ipak usidrio u New Yorku promijenivši mu ime u Newport Jazz-Festival In New York.

No pronašavši novoga sponzora 1980. u moćnoj duhanskoj korporaciji Kool ime ponovno mijenja u Kool Newport Jazz Festival. Šest godina poslije, dakako opet zbog promjene generalnog sponzora, festival se održava pod nazivom JVC Jazz-Festival New York. Najprestižnije koncertne dvorane Velike jabuke, poput Carnegie Halla, Avery Fisher Halla, Town Halla, Radio City Music Halla i ostalih, ugošćuju i nadalje najslavnija imena američkog jazza, koji će se sada zbog japanskoga podupiratelja protegnuti i do Zemlje izlazećeg sunca. Agilnom se i neumornom Georgeu Weinu, uz veliku upornost kojom je uspio održati iznimnu i dugogodišnju tradiciju toga festivala, mora priznati i vrijedna nakana koncertne prezentacije jazza, kojom je tom glazbenom fenomenu priskrbio nemali dignitet.

O svim glasovitim imenima i sastavima predstavljenim tijekom polustoljetnog održavanja te manifestacije, koju cijeli džezistički svijet još i danas prepoznaje kao Newport Jazz Festival, bilo bi iluzorno govoriti i pisati, u pedeset ih je godina u programima prodefiliralo toliko, da bi se o tom mogla napisati podebela knjiga.

Georgeu Weinu, inače dosta svojeglavu promotoru o kojem su kružile, a kruže još i danas, dosta kontradiktorne priče, ipak čestitke i svaka čast!

Vijenac 259

259 - 5. veljače 2004. | Arhiva

Klikni za povratak