Struktura, obris i sjena

Struktura, obris i sjena

Zdenko Strižić rođen je 1902. u Bjelovaru. Arhitekturu je studirao u Dresdenu (1921-1923) i Berlinu (1924-1926). Od 1926. do 1928. pohađa majstorsku školu za arhitekturu kod H. Poelziga, gdje je od 1928. do 1931. i njegov suradnik. U vremenu od 1931. do 1933. radi samostalno u Berlinu, a u suradnji s Holzbauerom projektira niz građevina u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj i Švedskoj te sudjeluje na mnogim natječajima. Godine 1933. dolazi u Zagreb, gdje se posebno posvetio rješavanju urbanističkih pitanja, regulacijama gradova i gradskih četvrti te povijesnim gradskim cjelinama.

Od 1946. do 1956. profesor je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, od 1956. do 1961. na Sveučilištu u Melbourneu (Australija), a potom na Massachusetts Institute of Technology (SAD) da bi od 1962. radio kao profesor na Visokoj tehničkoj školi u Braunschweigu.

Kao arhitektu i estetu od njegove životne profesije do fotografije bio je samo jedan korak koji je on uspješno prešao, pa se s uspjehom istodobno bavio i umjetničkom fotografijom. Normalno je pritom da je s obzirom na svoju profesiju snimao uglavnom arhitektonske motive. Rezultat takva djelovanja njegova je fotomonografija iz staroga Zagreba, pod naslovom Svjetla i sjene, objavljena 1955. u Zagrebu. Umro je 1990. u Hannoveru.

Vladko Lozić

Gotovo sve fotografije koje je snimio Zdenko Strižić prikazuju Zagreb i njegovu povijesnu jezgru, a govore nam o njegovu posebnom odnosu prema prošlosti i fotografiji. Kazuju nam kako povijest grada nisu samo imena i godine, ni monumentalne i važne javne građevine, povijest je sastavljena i od života prosječnog građanina, njegove svakodnevice. Strižić obično izabire motiv koji ga privlači skladom oblika, ugođajem ili neposrednošću. Objekte svjesno prikazuje metaforički, pa je tako doživljena slika više poezija nego dokument. Točno ocrtana realnost mjestimice je napuštena, te je fotografijom prikazana samo struktura, obris ili sjena objekta, da bi na putu prema apstraktnom pobudio interes za jedan svijet u kojem doduše živimo, ali ga rijetko ili gotovo nikako na zapažamo.

Svoj će golem trud 1955. pretočiti u izvanrednu knjigu Svjetla i sjene — monografiju Zagreba u kojoj nam sustavno i živo interpretira prostore i vizualne događaje koje obrađuje, pretvarajući ih u dio vizualne zajedničke memorije svima nama možda najdražih prostora našega grada. Podsjeća nas na nužnost oživljavanja gradskih prostora u funkciji prezentacije, edukacije i očuvanja svakoga segmenta naše arhitektonske baštine, a time i kulturne povijesti.

Strižićeva poniranja u vrijednosti i ljepote našeg umjetničkog nasljeđa, od urbanističkih detalja i arhitekture do hortikulture, nose pečat izvanredna stvaraoca, čije štovanje svih fenomena života zajednice prepoznajemo u svakoj od predstavljenih fotografija.

Uskoro se u Muzeju grada Zagreba otvara izložba Strižićevih radova i predstavlja CD-ROM njegove monografije, što će, uvjeren sam, za sve nas biti pravi kulturni i likovni događaj.

Zdenko Kuzmić