Snovi u književnosti

»Književna republika«, gl. ur. Velimir Visković, Hrvatsko društvo pisaca, god. I, br 9-10, Zagreb, 2003.

Čini se da je došlo vrijeme da se dvije republike hrvatske književnosti prestane uspoređivati te da se svakoj posveti posebno. S jedne strane, bura (u čaši vode?) oko nastanka ovog časopisa i žestoki polemički tonovi stišali su se, a polemike među književnicima (očito gladnima istih) preselile su se na neka druga, medijima željnim novih priča zanimljivija pitanja. Nakon višemjesečna izlaženja i zaključka kako »Književna republika« i ne predstavlja toliko velik (očekivani) odmak od suparničkog izdanja, imamo još jednu publikaciju posvećenu književnosti, a to ni u kojem slučaju ne može biti loše — ako ni u čemu novom, barem u tome što književnici imaju više prostora za objavljivanje svojih radova. Stoga filtar usporedbe pri čitanju ovih časopisa treba polako ukloniti i usmjeriti se razlozima zbog kojih oni i postoje: književnosti i njezinoj dobrobiti.

Pripovjedni karakter pjesama

Posljednji dvobroj baš u spomenutom prostoru za objavljivanje književnih radova sadrži najzanimljivije, pa i najčitljivije (u većini slučajeva) priloge. Iako je riječ o različitim pjesničkim osobnostima i poetikama, čini se kako se u poeziji objavljenoj u ovome broju može nazrijeti neka zajednička nit, sadržana u pripovjednom karakteru pjesama, kao i prisutnosti detalja svakodnevice putem koje pjesnici progovaraju o različitim temama. Pored domaćih pjesničkih snaga, Vesne Bige i Nikole Petkovića, u prvom je bloku predstavljen i novi glas slovenskoga pjesništva Primož Čučnik (pjesme preveo Tonko Maroević), a svakako treba spomenuti i prilog o suvremenom engleskom književniku Blakeu Morrisonu, u kojem možemo čitati njegove pjesme iz zbirke Tamne naočale (izbor i prijevod Miloš Đurđević), za koju je pjesnik 1987. dobio nagradu Somerset Maugham. Proza u prijevodu donosi zanimljivu pripovijest Vučja družba Angele Carter (prevela Tajana Gašparović), svojevrsnu verziju bajke o Crvenkapici, a od ostalih proznih ostvarenja možemo istaknuti pripovijesti s natruhom fantastike Dorte Jagić, koja je ponovno gost na stranicama časopisa. Prigovor koji se može uputiti većini domaćih časopisa za književnost vrijedi i ovdje, a odnosi se na nedostatak popratnih informacija o svim uvrštenim književnicima (ovdje one postoje samo uz pjesme Primoža Čučnika i Blakea Morrisona), za što doista ne postoji neko posebno opravdanje.

Rubrika Klopka za uspomene sadrži dva priloga. Pod zajedničkim nazivom Čitaće probe nalazi se nekoliko zapisa kojima se Marko Grčić dotiče raznolikih tema, od tematike snova u književnosti, slikarstva Ive Dulčića do Danteova Pakla, dok Ljerka Schiffler u tekstu Knjiga knjižnica propituje vrijednost i značenje knjige — nekad i danas. Tim bi se tekstovima mogao pridružiti i Ogled o mahnitosti Irvina Lukežića, u kojem se autor bavi zanimanjem naših književnika za tematiku ludila, skrećući pozornost i na podudarnost u djelima Putositnice Antuna Nemčića i Druge Venecije Predraga Matvejevića.

Teorijski dio časopisa manje je prohodan i traži veću koncentraciju čitatelja. To se posebno odnosi na studiju Cvjetka Milanje o časopisu Pitanja — njegovu nastanku te teorijskim i poetičko-praktičnim pitanjima kojima su se bavili autori okupljeni oko časopisa. Treba napomenuti da je u ovom broju objavljen tek prvi dio, pa će studija o pitanjašima nastavak imati i u sljedećoj »Književnoj republici«. Druga dva priloga bave se suvremenim hrvatskim autorima. Branimir Bošnjak analizira pjesništvo Branka Maleša, smatrajući da je upravo Malešev rad najcjelovitija praksa pjesništva jezika od vremena hrvatske postavangarde do postmoderne, dok se u nešto duljem prilogu Leo Rafolt bavi književnim radom Stanka Andrića, razmatrajući Andrićeva djela kroz tri ključna pojma: tekst — povijest — identitet.

Naglasak na suvremenim autorima obilježje je cijeloga novog broja »Književne republike«, u kojoj se mogu naći još i razgovor sa slikarom Milenkom Bosancem, kronika sedamnaestog Eurokaza — iz osobnog kuta Dubravke Crnojević-Carić, a tu je i nastavak polemike o jezičnim pitanjima između Stjepana Babića i Snježane Kordić.

Ljubica Anđelković