Respektabilni interpret

Respektabilni interpret

Alberto Zuckermann, Duo — Trio, GE Company

Iako Meksiko graniči sa Sjedinjenim Državama, jazz te daleke zemlje slabo nam je poznat. Jedina veza s njim bila nam je nekad pijanist Alberto Zuckermann, i to ponajprije zbog činjenice što je bio zagrebački zet. Njegovim je odlaskom prije više godina iz naše blizine ta veza bila znatno oslabljena. No Zuckermann nas nije zaboravio, kao što nije zaboravio ni svoje nekadašnje festivalske nastupe u Ljubljani i Zagrebu, poslavši svoj najnoviji, iz više razloga zanimljiv i kvalitetan, disk nazvan Duo — Trio, koji sam eto u prilici i predstaviti. Kao pijanist Zuckermann je nakon završetka studija na Nacionalnom muzičkom konzervatoriju u Ciudadu de Mexico u početku bio zadivljen glasovitim harmoničarem Billom Evansom, što će ga i odvesti na američku Zapadnu obalu. Poslije, razvivši se u profilirana jazz-interpreta modernih stilskih usmjerenja, postaje očito njegovo zanimanje i za neke druge američke pijaniste i skladatelje jazza, primjerice Stevea Kuhna, Kanađanina Paula Bleya, pa i Theloniousa Monka. Alberto Zuckermann okušao se i u diplomatskoj službi koja ga je dovela u našu blizinu, u Rumunjsku a potom i Mađarsku, vođen namjerom da bude što bliže Zagrebu i obitelji.

Originalne kompozicije

Tako je došlo i do njegovih suradnji s ponajboljim mađarskim jazz-glazbenicima, ponajprije s virtuozom kontrabasa Aladarom Pegeom, s kojim u inače delikatnoj formaciji jazza-dua glasovir-kontrabas ispunjava prvi dio programa CD-a Duo — Trio. Taj programski dio započinje izvedbama skladbi The Saga Of Harrison Crabfeathers njujorškoga pijanista Stevea Kuhna i Freedom Dance po tipu posve drukčijeg američkog autora, multiinstrumentalista Eddieja Harrisa. Nakon njih Zuckermann se odlučuje za dvije svoje originalne kompozicije, Llamadu i modernu emotivnu baladu Eloisu, posvećenu autorovoj kćeri, izvedbu koje pamtimo i s njegova već objavljena solo albuma. U tim se izvedbama Zuckermann predstavlja sada kao sasvim zreo interpret, profiliran u modernom tipu jazz-interpretacije koja odražava njegov miran i nenametljiv karakter. S nešto manje romantizma pa čak i određena impresionizma, ali ne i posve bez tih utjecaja, Zuckermann na disku predstavlja drugi programski, ponešto u pristupu ipak drukčiji dio, predstavljajući u formaciji klasičnog jazz-trija dvojicu vrlo dobrih meksičkih džezista, kontrabasista Jorge A. Prezu i bubnjara Pabla Prietu. U tom bi kontekstu vrijedilo istaknuti izvedbu Monkove teme Monk’s Dream, ali i u mirnijem tonu odsviranu skladbu Stevea Kuhna, Thoughts Of A Gentleman. Poznata pak tema Waynea Shortera Nefretiti, koje se laćaju brojni interpreti modernog jazza, dakako u obradi za trio, nije izostala ni na ovom CD-u, kao ni na kraju izveden iskaz Zuckermannova štovanja Paulu Bleyu u sentimentalnoj impresiji s naslovom Tributo A Paul Bley.

Interpretacije koje slušamo s diska Duo — Trio predstavljaju pijanista i skladatelja Alberta Zuckermanna kao znatno respektabilnijega modernog interpreta no što se ga sjećamo od prije dvadesetak i više godina, te on u ovom trenutku pripada nedvojbeno među vodeće jazz-pijaniste svoje zemlje.

Mladen Mazur