Poezija u pokretu

Poezija u pokretu

Koristeći se prostorima oko zgrade i unutar zgrade, definirajući imaginarne granice prostora izvedbe, autori su kreirali / predstavljali svoje koncepte, koji su se odvijali ne remeteći uobičajeni ritam i smjer kretanja svakodnevnih korisnika biblioteke

Plesni projekt Llinkt! preselio se iz caféa (projekt Café Café iz 2003) u Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku, istražujući odnos pokreta i poezije / teksta na različitim mjestima i na različite načine u svom novom projektu, jednostavno nazvanom Llinkt! pleše poeziju, premijerno prikazanom 22, 23. i 24. siječnja ove godine.

Izlaganje izvođača / izvedbe ne samo publici nego i slučajnim prolaznicima često je obilježuje autorskih radova Llinkta!, pa su tako studenti i zaposlenici biblioteke postali svjedocima događanja, ali i kratkotrajnom scenografijom. Koristeći se prostorima oko zgrade i unutar zgrade, definirajući imaginarne granice prostora izvedbe, autori su kreirali / predstavljali svoje koncepte, koji su se odvijali ne remeteći uobičajeni ritam i smjer kretanja svakodnevnih korisnika biblioteke. Nije to bio pokušaj izravne interakcije, više je to bila nesvakodnevna akcija u svakodnevnim okolnostima. Ponekad jasno, ponekad neopazice(!), miješali su se planovi običnog i neobičnog, oba sasvim pripadajući prostoru — nisu ga narušavali, obogatili su ga kratkim trenutkom postojanja.

Kreativno stapanje

Kolaž poezije i plesnog promišljanja o poeziji crtice su o trenucima u sjećanju, atmosferi, dojmu ili ideji. Kreativno stapanje pjesnika / pisaca i koreografa / plesača / izvođača otvorilo je nove ideje i igre — pokret na platnu, pokret na platformi, pokret u predvorju, pokret pred prozorom, poezija na platnu, poezija u prometu — nudeći novo oblikovanje već završenog ili dovršetak nezavršenog. Dok je koreografkinja Katja Šimunić nešto apstraktnije ponovno oživila sjećanje (Zagreb — Dessau, 15 sati vlakom) na platformi ispred zgrade biblioteke (plesačica i koautorica Sandra Banić) i vizualizirala tekst Sanje Lovrenčić (miris kruha) u predvorju zgrade zajedno s plesačicama i koautoricama Silviom Marchig i Zrinkom Užbinec, te trinaestogodišnjom Anjom Đurinović, Ljiljanja Zagorac u svojoj je koreografiji bez naslova pretočila poetski moment mora i ljubavi iz pjesme XXX Branka Maleša u pokret, plešući u svjetlucavoj plavoj haljini i ponavljajući stihove znakovnim jezikom, tako komunicirajući i s tekstom i sa suizvođačem koreografije (nijemim) Dušanom Došenovićem. Mini-tura llinkt! pleše poeziju započela je kratkim videopodsjetnikom na posljednji projekt Llinkta! Café Café snimljenim u caféu Venezia na njihovu gostovanju u Dessauu prošle godine, a završila je dvominutnim videom sedamdeset i jedan Ivana Faktora na tekst Giorgia Manganellija u kojem se autor bavi čovjekom ili kulturnim i povijesnim identitetom u urbanim uvjetima. Unutar projekta, Vlado Martek predstavio je svoju trodnevnu akciju knjige i ulice, kojom je konkretizirao ideju o »nježnom usmjerenju prema fantomstvu Poezije« tako što je instalirao knjige na prometne znakove u blizini zgrade biblioteke da budu fizički nadohvat svima, a možda budu i čitane.

Vizualno i auditivno razbijanje statike kamena i stakla biblioteke unijelo je novu fluidnost u ovaj prostor, inače remećen jedino prolascima ruksaka, kaputa i mobitela, otvorilo nove prostore unutar postojećih, zatoplilo hladnoću tihoga žamora i pokazalo konkretna lica u moru tijela nalik sjenama.

Lidija Zoldoš