Ples glasom
Prvi nastup portugalske pjevačice Marije Joăo i klavirista Márija Laginhe u Hrvatskoj bio je pravo iznenađenje za zagrebačku publiku koja je tek dopola napunila dvoranu Vatroslava Lisinskog. Iznenađenje, jer samo su oni rijetki, upoznati s radom ove pjevačice, očekivali ovako neobičan i vokalno virtuozan nastup u okviru posve originalna glazbenog izraza.
Rođena u Lisabonu, Maria Joăo prvi je uspjeh postigla početkom osamdesetih. Od tada, kritika, ali i publika, s vremenom sve internacionalnijeg sastava, pomno prati rad te jedinstvene umjetnice. S klaviristom Máriom Laginhom, s kojim je, u sklopu europske turneje, ovim nastupom promovirala njihov zajednički, sedmi po redu, album Under Cover, Joăo surađuje od 1991. Plodovi te suradnje, koja je za pjevačicu značila prekretnicu u karijeri i ugovor s prestižnom etiketom Verve, na ovome su koncertu bili vrlo uočljivi.
Jedinstvena sinteza
Posvećen, u najvećoj mjeri, materijalu s najnovijega albuma — vrlo osobenim obradama pop-skladbi autora poput Toma Waitsa, Paula McCartneya, Joni Mitchell, Stinga, Björk, Davea Mathewsa, Toma Jobima, Caetana Velosa i drugih, nastup je donio jedinstvene kreacije pri kojima su originali bili tek blijeda podloga na kojoj su pjevačica i prateći sastav improvizacijom stvarali potpuno novi svijet. Usprkos internacionalnom pristupu, u nastupu su se, uz dominirajući senzibilitet portugalske glazbe, povremeno nazirali zvuci Afrike, Brazila, Mozambika, Indije, pa čak i Bugarske. Spoj najrazličitijih utjecaja stopljenih u jedinstvenu sintezu neodoljivo je nadopunjavala emocionalna ekspresivnost Marijina glasa. Snaga, strast i gotovo dječja igra njezina vokala te osjećajnost klavirske pratnje bili su, nedvojbeno, središnja atrakcija koncerta.
Glas Marije Joăo bio je izvor najrazličitijih tehnika artikulacije. Istodobno čudan i potpuno prirodan, neodoljivom i impresivnom lakoćom pretvarao je delikatne glazbene strukture u tonove, riječi ili šapat. Njezine glasovne akrobacije na granici nemogućeg otkrivale su rijedak i divan talent posve jedinstvene osobnosti s naglašenom otvorenošću i iskrenošću.
»Za mene je pjevanje poput plesa«, kaže Maria. »Ono što radim glasom, to je ples. Plešem zvukom, disanjem, intuitivno prateći svoju pustolovinu. Iskušavam melodijske ritmove i načine improvizacije, nastojeći disati jednako kao moji glazbenici. To je moj način otkrivanja sreće.«
I zaista, taj glas, uz solidnu pratnju brazilske ritam sekcije i naglašeno istančan aranžerski i svirački senzibilitet i ukus Laginhe, djelovao je poput instrumenta koji slobodno luta, ali je uvijek svjestan svojih korijena. Zajedno — začudni susret portugalskog, afričkog, brazilskog i indijskog folklora, na terenu zapadnjačke tradicije i jazz-izraza, gdje se, u rasponu od napisanog do improvizacije, kreacija Marije Joăo naizmjenično kretala u zvučnim rojevima i potpuno izoliranim notama velike energije i punoće života.
Velimir Cindrić
Klikni za povratak