Oscar Wilde u operi

Oscar Wilde u operi

U veljači je Teatro alla Scala ponudio zanimljivu opernu večer: dvije kratke opere, nastale u slično vrijeme (prva 1916, a druga 1918) i povezane Firencom kao mjestom radnje. Glazba austrijskog kompozitora Alexandera Zemlinskog izmjenjuje veličanstvene lirične trenutke s onima silovite, snažne glazbe, a sve je naglašeno savršenim dirigiranjem Jamesa Conlona. Libreto, zasnovan na njemačkom prijevodu Maxa Meyerfelda drame A Florentine Tragedy Oscara Wildea, čista je poezija. Opera je smještena u petnaesto stoljeće i usredotočena na stanje duha troje likova: trgovac po povratku s puta nađe ženu s ljubavnikom, u početku se pretvara da ignorira preljub, ali s vremenom se razbjesni i u završnici se fizički obračuna sa ženinim ljubavnikom i ubije ga, pobuđujući ponovno ženino zanimanje. Pjevači su bili na vrhunskoj razini, kako u pitanju pjevačke tehnike, tako i u pitanju interpretacije. Robert Brubaker i Nadja Michael nastupili su kao ljubavnici, a sjajni bariton James Johnson kao prevareni muž.

Vrlo je zanimljiva bila scenografija prenesena iz berlinske Komische Oper, koja radnju prebacuje iz vremena talijanske renesanse u moderno doba, u doba nacizma, s mračnom i tjeskobnom atmosferom, naglašenom predivnom igrom svjetla i sjena. Režiju predstave potpisuje Andreas Homoki, scenografiju i kostime Wolfang Gussmann, a oblikovanje svjetla Frank Evin.

Vrlo je lijepa bila i opera Gianni Schicchi, iako u tradicionalnoj režiji: Puccinijeva opera obnovljena je u predivnoj scenografiji Ezija Frigeriija, kostimima Franke Squarciapino i redatelja Lluisa Pasquala. No, vrh produkcije nedvojbeno je usklađena skupina pjevača, koja doista uspijeva stvoriti komičnu atmosferu i zabaviti publiku. Među pjevačima koji su pjevali uloge rođaka preminuloga Buosa istaknuli su se Cinzia De Mola (Zita) i Cesare Lana (Simone), a solidni su bili Matteo Peireno i Angelo Romero kao liječnik i bilježnik. S glavnim junacima stvari stoje drukčije: uz solidnoga tenora Giuseppea Filianotija u ulozi Rinuccija nastupila je Inva Mula, koja je u prošloj sezoni razočarala ulogom Violette Valéry. Njezina izvedba bila je tehnički prosječna, ali intepretacijski neuvjerljiva, čak ni u izvedbi slavne arije Oh, mio babbino caro — previše vibrata u glasu, a lijep je bio samo kraj arije.

Sjajan je pak bio bariton Leo Nucci: pjevački na vrlo visokoj razini, uvijek precizan i intenzivan, ostvario je odličan odnos s publikom zahvaljujući velikom glumačkom daru koji mu omogućuje da s iznimnom uvjerljivošću glumi potpuno različite uloge. Naglasimo njegove dvije recentne izvrsne interpretacije u Scali u operama Rigoletto, Seviljski brijač i Due Foscari.

Publika je sve izvedbe primila s oduševljenjem.

Iz Milana Mauro Beretta