Vijenac 259

Ples

DVD-balet: Opera National de Lyon, Coppelia i Cinderella

O ljudima i lutkama

DVD-balet: Opera National de Lyon, Coppelia i Cinderella, kor. Maguy Marin

O ljudima i lutkama

slikaFrancuska koreografkinja Maguy Marin već je tridesetak godina na svjetskoj plesnokazališnoj sceni, gdje je još drže jednim od vodećih autoriteta. Njezin je plesni teatar provokativan, angažiran, maštovit i začudan te je s pravom izdavač sjajne serije baleta na DVD-u, Arthaus Music, ponudio dva klasična naslova: Coppeliju Delibesa i Pepeljugu Prokofjeva, baš u koreografiji Maguy Marin.

Riječ je o poznatim djelima baletne literature i o autorici koja je od početka karijere promišljala svoje bavljenje plesom na specifičan način. Za Maguy Marin plesni je teatar umjetnički izraz, ali i njezino jedino oružje: kritički komentar vlastitog vremena i način mijenjanja svijeta. Oba snimljena djela na posve originalan način propitkuju odnose ljudi i lutaka.

Što danas plesaču ili gledatelju može značiti klasično baletno djelo kao Coppelia? Ima li libreto o tajni privlačne lutke na balkonu svoje suvremeno čitanje? Ili je samo riječ o dekoru za veselu, opuštajuću baletnu večer? Marin je pronašla ključ i s baletom Nacionalne opere u Lyonu 1994. postavila izvrsno i vrlo aktualno djelo, svejedno ostajući vjerna Delibesovu djelu. A Thomas Grimm, europski redatelj poznat po snimkama baletnih predstava, koreografiju je posve prirodno smjestio u realne gradske prostore ulice, parka i igrališta, dok je drugi dio snimljen u poznatom studiju Danskog radija u Aarhusu.

Coppelia (M. Brown) lutka je koja smireno, ljupko čita na balkonu tajnovita starca. Ona je savršeno našminkana, prekrasna plavuša u uskom crvenom kostimiću i crvenim štiklama, san svih mladića iz četvrti, ljutih i ljubomornih na, očito, izopačena starca. Swanilda (F. Joullié) zgodna je, moderna djevojka u trapericama, no neugledna u usporedbi sa savršenom ženom — lutkom tipa Marliyn Monroe. Njezin Franz (J. Zabala) uskoro će ipak poželjeti i ženu s plakata, reklama i iz snova (umjetnu plavušu!) te oni, svaki za sebe, provaljuju u tajanstveni stan. A u stanu je sve u znaku željene lutke: odjeća i perika (Swanilda se na trenutak preodijeva i zaigra postajući — posve jednostavno — plava ljepotica), fotografije u albumu, film na projektoru... Vrhunac i obrat događaju se kada stari Coppelius (N. Boyadjian) i mladi Franz zajednički uzdišu nad snimkom svoje žive lutke napućenih usana, prazneći butelju vina, a ona se počinje umnažati. I film je prepun jednakih plavuša, i oni sanjaju kako su usred tog mora idealnih, nasmiješenih ljepotica... No san prelazi u mćru, lutke ih opkoljavaju i počinju se igrati njima, presvlačiti ih, manipulirati i ismijavati... Uz spasonosno otrežnjenje buđenja Franz će izjuriti iz starčeva otužnog i opasnog svijeta služenja lutki... Vani ga čeka Swanilda, obična, ali stvarna i zapravo posve osobita njegova draga.

DVD Coppelia dodatno donosi i vrlo zanimljiv dvanaestminutni razgovor s Maguy Marin.

Krpene lutke porculanskih lica

Pepeljuga Sergeja Prokofjeva u viziji i koreografskom ostvarenju Maguy Marin čudesno je poetična plesna bajka, duhovita i maštovita, jednako lijepa odraslima i zanimljiva djeci. Zapravo je posve nestvarna jer plešu isključivo žive, krpene lutke porculanskih lica. Tako su svaki pokret, sekvenca i varijacija lijepo otplesani, ali podređeni načinu kretanja lutki, i u tom smislu mnogo je neobičnih kretnji različitih od logike pokreta i ljudskog tijela i marioneta. Fascinantna je i toliko bogata i dojmljiva iznijansiranost emocija i stanja postignuta samo pokretom i odnosima, jer su lica nepromjenjive maske!

Nježni, krhki i lijepi, Pepeljuga (F. Joullié) i Princ (B. Cauchard), očito su ista vrsta lutaka i pripadaju zajedno, sestre i maćeha širih su lica i groteskni, Kuma vila je sjajni, svjetlucajući robot, Princ jaše, odnosno njiše se na pravom drvenom konjiću... Svi likovi oživjele su igračke iz dječjega kutića, a igranje bajke satkano je od niza nježnih, dragih detalja, ali i tehnički i izvedbeno odličnih i maštovitih rješenja. Nimalo infantilno, ali djetinje točno, nimalo kičasto, ali djetinje sjajno i šareno. Ukratko, nezaboravna inačica poznate bajke i klasičnoga baletnog djela.

Maja Đurinović

Vijenac 259

259 - 5. veljače 2004. | Arhiva

Klikni za povratak