O globalizaciji

O globalizaciji

Predavanje Darka Polšeka, profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Je li demokracija bila samo trenutak? — Novi izazovi otvorenom društvu, organizirao je 22. siječnja Odjel za sociologiju Matice hrvatske.

U predavanju Polšek se orijentirao na teorije putopisca i reportera Kaplana, po čijem mišljenju demokracija nije univerzalan lijek, odnosno nije u svim društvima jednaka, nužna i moguća. Siromašna društva može dovesti do razdora i konflikta, a bogata do novoga društvenog poretka, u kojem krupni bogataši stvaraju velike multikompanije koje imaju vlastit teritorij, etiku, policiju i nadzor te postaju autonomne jedinice unutar suverenoga teritorija neke zemlje, što dovodi do fragmentacije društvenoga tkiva, izolacije pojedinca, a to opet vodi pasivnosti, kriminalu, korupciji i sličnim pojavama, a prema Kaplanu i nepovjerenju u politički sustav.

Polšek se osvrnuo i na kritike globalizacije i ekstremnog liberalizma, u osnovi kojih najčešće stoji stvaranje razlika između bogatih i siromašnih, kao posljedici okrupnjivanja kapitala, čime se stvara svojevrstan odnos feudalaca i kmetova. Danas utrka za kapitalom postaje sve ubrzanija, što pospješuje poslovna spajanja multinacionalnih kompanija, pa kapital prelazi u sve manje ruku. Polšek ističe i kako današnji globalizacijski svijet donosi promjene normi i vrijednosti u svijetu, donosi otvorenije i liberalnije društvo. Kao poseban proizvod globalizma ističe povećanje terorizma, ali i pojavu da se među gubitnicima javljaju politički sustavi koji su dolaskom liberalizacije nestali, poput desničarskih.

Imperijalizam Polšek navodi kao posljedicu globalizma, a kao jedine snage koje mu se mogu oduprijeti ističe religiju i civilizaciju.

Odjel za književnost Matice hrvatske

Kaptolski kajkavski dramatičari

Odjel za književnost Matice hrvatske u sklopu ciklusa Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto) priredio je 21. siječnja predavanje teatrologa Nikole Batušića s temom Sjeverna Hrvatska u očima kajkavskih dramatičara.

Korpus djela o kojima je Batušić govorio nastao je u razdoblju nakon zamiranja Isusovačkoga reda. Posljednje drame hrvatskih isusovaca pisane su na domaćem jeziku, ali slabo su sačuvane, a ono što je i ostalo nalazi se u vrlo lošem stanju. Ono što je nastalo u razdoblju nakon njihova odlaska pripada mnogo većoj cjelini, ali prezentirano je u skromnu obliku u edicijama raritetnih izdanja. Sadrži četrdesetak djela koja se danas pretežno nalaze u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i trezoru Nacionalne i sveučilišne biblioteke, a sve je u rukopisima. Riječ je o djelima nastalim na zagrebačkom Kaptolu, a autori su im sjemeništaraci i njihovi profesori. Kao predlošci poslužili su im većinom njemački izvornici. Različitih su žanrovskih predznaka i često su rađeni za kazališnu praksu. Specifikum su starije hrvatske književnosti i imaju predznak autohtonosti.

Kao posebnost tih djela Batušić ističe njihov prikaz svakodnevice, čega do tada nije bilo. Kajkavci su čitali suvremenost i uklapali je u svoja djela, iz kojih je Batušić, potaknut sve većim brojem raznih kuharica koje se javljaju na našem prostoru, u duhu trenda, izdvojio nekoliko recepata iz djela nastalih u tom razdoblju.

Odjel za povijest Matice hrvatske

Pogled s hrvatske strane

Odjel za povijest Matice hrvatske 21. siječnja predstavio je knjigu Povijest Jugoslavije Hrvoja Matkovića, jednog od najuglednijih hrvatskih povjesničara, kako je istaknuo pročelnik Odjela Gjuro Vidmarović. Iza vrsnog autora stoji bogat opus, koji osim znanstvenoistraživačke literature sadrži i literaturu s područja metodologije metodike povijesti, kao i školske udžbenike, a uprkos godinama autor i dalje vitalno stvara. Knjiga Povijest Jugoslavije posebno je zanimljiva zbog tematike.

O knjizi je govorio izdavač Josip Pavičić, inicijator biblioteke Hrvatska povijest, pokrenute kako bi se u hrvatskoj historiografiji uspostavio suverenitet, u kojoj je objavljena i Matkovićeva knjiga. Pavičić je istaknuo bojazan koja je vladala pri objavljivanju Povijesti Jugoslavije zbog reakcija publike, ali je knjiga odmah bila dobro prihvaćena, o čemu svjedoči i potreba za drugim izdanjem, koje je nešto izmijenjeno, dopunjeno i ispravljeno.

Franko Mirošević govoreći o sadržaju knjige istaknuo je njezine četiri cjeline, Uvod, Kraljevina Jugoslavija, Drugi svjetski rat i Razdoblje socijalizma, od kojih svaka ocrtava bitne činjenice pojedinoga razdoblja. Namjera autora, kako sam ističe u Uvodu, bila je iznijeti pogled na Jugoslaviju s hrvatske strane. Iako je u sadržaju težište razmatranja na Jugoslaviji kao cjelini, postavlja se i pitanje položaja Hrvatske u njezinu sklopu. Obratio je pozornost nekim naizgled manje važnim podacima, koji su pak snažno utjecali na događaje. Ovom knjigom, kako je istaknuo Mirošević, dobili smo prvu obradu povijesti Jugoslavije nakon njezina sloma, pisanu sintetski, jezgrovito i znalački, bez ideološkog opterećenja, koja će u mnogih čitatelja ispraviti krive slike.

Na kraju je sam autor istaknuo svoju zadaću da kao povjesničar ispituje prošlost, kojoj pripada i dvadeseto stoljeće, u kojem se Hrvatska većim dijelom razvijala u sklopu Jugoslavije, a on je tu povijest želio napisati gledanu iz Hrvatske i Zagreba. U knjizi je pokušao sažeti stvarno stanje i otvoriti nova istraživanja.

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu Matice hrvatske

Transkulturacija i kolonijalizam

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu Matice hrvatske i Klub hrvatskog etnološkog društva organizirali su 27. siječnja predavanje Tomislava Pletenca Postkolonijalnost hrvatske etnologije.

Pletenac je u svom predavanju, potaknutu istraživanjima provedenim za doktorsku radnju, pokušao objasniti pojam transkulturacije, a time i kolonijalizma na primjeru Hrvatske uzimajući kao podlogu Fortisov Put po Dalmaciji. Ovaj putopis nastao u doba kada oni mijenjaju svoju koncepciju, a mijenjaju se i njihovi autori, pokušava virtualno, na način kako se to radilo u to vrijeme, premjestiti prostore, u ovom slučaju Dalmacije, na Zapad. Kao bitan momenat ističe Fortisov prvi kontakt s područjem Dalmacije, jer će ti njegovi prvi opisi otkriti strukturu pisanja koja će pratiti njegov cijeli put, za koji su mu prvi i osnovni vodič antički pisci. U Fortisovu djelu, kojim Dalmaciju uvodi u Europu, vidljiv je odmak od bivših autora u smislu profesionalizacije, odnosno činjenice da autor piše samo ono što vidi, premda je to klimavo jer ponekad popušta i glasinama. Fortisov rad ostaje na razini fragmentacije, odnosno rekonstruiranja kulture na osnovi nekoliko ključnih točaka.

Pletenac Fortisa naziva prvim antropologom, a time Hrvati postaju prvi objekti antropologije. Kao prilog tvrdnji o kolonizaciji putem kulture, u ovom slučaju literature, navodi činjenicu da je Fortis tim putopisom Veneciju nametnuo kao prirodnoga gospodara Dalmacije, kao onu snagu koja pustu zemlju i neprosvijećene ljude može pretvoriti u raj. To je njegov kolonizatorski diskurs. Kao suprotnost Fortisu Pletenac navodi Lovrića, napola Morlaka, napola Venecijanca, kojega naziva prvim etnologom. On izražava potpuno nov način razmišljanja i pokušava progovoriti izvan diskursa koji je postavio Fortis.

Na kraju je Pletenac istaknuo kako je baveći se tom temom pokušao dokazati veze etnologije i imperijalizma, za što ima primjera i u suvremenom društvu i ne treba nam ići stoljećima unatrag.

Odjel za prirodoslovlje i matematiku

Šećerna

bolest

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 28. siječnja organizirao je znanstvenu tribinu Milivoja Slijepčevića o Šećernoj bolesti, temi koja u posljednje vrijeme sve više zaokuplja javnost zbog sve većeg broja oboljelih, kako u svijetu, posebno u Americi, tako i u nas.

Kako je istaknuo Slijepčević, u slučaju šećerne bolesti trebamo razlikovati njezina dva tipa, od kojih je prvi ovisan o inzulinu, a drugi nije. Ta dva tipa bolesti nemaju ni iste simptome, a za prvi tip, koji se javlja rijetko, karakteristično je da pogađa mlađe osobe i brže se razvija, dok se tip dva šećerne bolesti javlja u starijih i sporije se razvija. Pri dijagnosticiranju bolesti važan je oprez u donošenju zaključaka, a kao razlozi pojave bolesti spominju se različiti uzročnici, od genetskih do infekcijskih. Vezano uz šećernu bolest važna je edukacija, kako bolesnih tako i zdravih. Za bolesnike, osim redovita uzimanja inzulina, važnu ulogu ima prehrana i tjelesna aktivnost.

Šećerna bolest prvi put opisna je još u starom Egiptu, a tisućljetnim pokušajima njezina izlječenja današnja medicina došla je do nekih novih spoznaja te nudi nove mogućnosti, kao što je transplatacija pankreasa. U praksi ona još nije zaživjela, pogotovo ne u nas, iako se počela primjenjivati još 1974. godine, nakon uspješnih eksperimenata. Ipak, broj pacijenata na koje se primjenjue od tada je znatno porastao i sve više raste, što budi nadu da će se i toj sve raširenijoj bolesti današnjice, kojoj pogoduje i suvremeni način života, stati na kraj.

Odjel za povijest Matice hrvatske

Nepoznati Radić

Odjel za povijest Matice hrvatske predstavio je 28. siječnja knjigu Bosiljke Janjatović Stjepan Radić — progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo (1889-1928), u kojoj, kako je istaknuo pročelnik Odjela Gjuro Vidmarović, obrađuje jednu od najintrigantnijih tema hrvatske historiografije.

Petar Strčić govoreći o atorici istaknuo ju je kao jednu od naših najistaknutijih historičarki, koja se bavi poviješću dvadesetoga stoljeća, posebno međuratnim razdobljem, njegovom političkom i gospodarskom situacijom. Objavljujući niz knjiga, studija i rasprava dala je golemu količinu građe za buduća istraživanja. U knjizi o velikom političaru Stjepanu Radiću prati sve što se događalo oko njega tijekom desetljeća i otkriva ga na nov način. Sve njezine knjige, pa tako i ova, sjajan su uzorak kako bi i drugi trebali raditi, istaknuo je Strčić.

O samoj knjizi i njezinoj tematici više je govorio Hrvoje Matković, ističući kako nema hrvatskoga političara o kojem se toliko pisalo i govorilo kao o Stjepanu Radiću, još i za njegova života. Bilo je tu i nerealnog, ovisnog o dnevnopolitičkim potrebama, a iz te velike količine radova mnogi ne pridonose znanstvenoj valorizaciji. Svojim radom Bosiljka Janjatović pokazuje da ima još praznina i nepoznanica te ulazi dublje u samu problematiku. Knjiga je podijeljena u dvije cjeline, progonstva u doba Austro-Ugarske Monarhije i u doba Kraljevine Jugoslavije. Dobrim poznavanjem metodologije obrade arhivske građe, kazao je Matković, Bosiljka Janjatović daje vrijedan prinos poznavanju novije hrvatske povijesti.

Autorica je istaknula kako ni jedna knjiga ne nastaje radom samo jednoga autora, pa se stoga zahvalila svima koji su joj pomogli u njezinu nastanku te svima koji joj pružaju potporu za dalji rad.

Antonija Vranić

Odjel za psihološku medicinu, etnopsihijatriju i antropologiju Matice hrvatske

Kozmička sreća

Odjel za psihološku medicinu, etnopsihijatriju i antropologiju organizirao je u srijedu, 28. siječnja, predavanje Bartula Matijace Novo doba (New Age) — Antropološki i psihološki aspekti. Predavanje je započelo čitanjem pjesme Johna Lennona Imagine, kojoj Matijaca osporava poetsku vrijednost, ali je ističe kao programatsku pjesmu u kojoj je u potpunosti izražen smisao ’novog doba’.

Najvažnija odrednica novoga doba jest duhovnost, a sam pokret nastao je kao posljedica frustriranosti i tjeskobe zapadnoga čovjeka, razočarana u svijet i zastrašena ekološkim zagađenjem.

Nastanak novoga doba’ šezdesetih godina prošlog stoljeća veže se uz Kaliforniju i djelovanje Instituta Esalen, centra za psihološka i psihijatrijska istraživanja te mjesta Findhorn u Škotskoj. Novo doba kao veliku prekretnicu u svijetu smatra razdoblje vodenjaka koje započinje 2000. godine, a donosi sklad, pravdu, mir, jednakost i duhovnost. Holizam (metafizika totaliteta), u suprotnosti s analitičkim pogledom na svijet, zastupa ideju cjeline gdje je materija u biti zapravo energija. Čovjek treba težiti vlastitoj preobrazbi, jer je njegova duša bolesna, a izlječenje joj nudi duhovnost gdje su važne pozitivne misli, ostvarivanje vlastitih potencijala s naglaskom na meditacije, koje u ovom slučaju ne potiču na razmišljanje, nego za cilj postavljaju stvaranje praznine, gdje je duša ozračena svjetlošću nekog višeg postojanja.

Danas, holističko novo doba ima utjecaja, kako u političkim, kulturnim i obrazovnim, tako i u svim ostalim područjima života. Pojedinac čiji je cilj širenje svijesti i njezino uronjavanje u svemir, naglašava Matijaca, briše vlastiti identitet, a sve u ime apsolutne kozmičke sreće.

Josipa Dragičević