Kretakor u akciji

Kretakor u akciji

Budimpešta Kazalište Kretakor redatelja Arpada Schillinga najvitalnija je scenska formacija u susjednoj Mađarskoj. I dok traju pripreme za novu premijeru, Schillingovu viziju Moliereova Mizantropa u kompletno muškoj glumačkoj podjeli koja je na rasporedu 12. ožujka, glumci Kretakora imaju pune ruke posla s prethodnim produkcijama koje uspješno putuju Europom. W — Radnički cirkus, koji je prošle godine gostovao i u Rijeci na Festivalu malih scena, osvojio je protekle jeseni Ljubljanu (Festival Ex Ponto) i Beograd, gdje je na BITEF-u i nagrađen, a prošloga listopada premijerno izvedeni Galeb, na opće iznenađenje svih u kazalištu, dobio je jednoglasno odlične kritike. Takvo kritičko jednoumlje kontroverznom se Schillingu još nije dogodilo. U međuvremenu je Kretakor sa čak tri svoje predstave gostovao u francuskom Reimsu, gdje je Schilling održao i kazališnu radionicu, a glumci Kretakora formirali su glazbeni bend koji održava uspješne klupske koncerte, kod kuće i u inozemstvu. Sezonu koju se već sad može ocijeniti kao vrlo uspješnu Kretakor će zaključiti još jednom premijerom, opet u režiji samoga Schillinga, a riječ je o suvremenoj političkoj satiri Istvana Tanadija, poput one kojom su se bavili u predstavi Domovino moja prije dvije godine

Kako režirati kompletnog Shakespearea

Tokio Richard III u ovoj je sezoni u Japanu najigraniji Shakespeareov komad, a činjenica da je najnoviju produkciju postavio jedan od najvećih majstora japanske režije, 68-godišnji Yukio Ninagawa, toj je izvedbi donijela najviše pozornosti javnosti. Ninagawa je početkom prošle godine postavio uspješan Višnjik, o kojem smo i ovdje pisali, a u međuvremenu je bio iznimno produktivan pa je realizirao još tri predstave, Perikla, Hamlet i Elektru. Richarda III Ninagawa, koji pokušava dovršiti projekt režiranja kompletnoga Shakespeareova opusa, režirao je i 1999, ali nova je produkcija donijela i brojna nova scenska rješenja. Na složenoj trokatnoj scenografiji kazališta Nissei posebno dominira nositelj naslovne uloge Masachika Ichimura, čiji je Richard III postavljen, prema Ninaginoj definiciji kao »hladan kao vrag i zao, a istodobno zgodan i seksi vladar«. Masachika je iznimnom kreacijom ponešto prigušio niz ostalih također odličnih glumačkih ostvarenja, a predstava nedvojbeno pripada u sam vrh ovogodišnje japanske produkcije.

U New York, u New York...

New York Čehovljeve Tri sestre jedna su od najustrajnijih konstanti na kazališnim repertoarima bez obzira bila riječ o komercijalnom, repertoarnom ili alternativnom kazalištu. Tako je u drugoj polovici siječnja u malom, ali poznatom off broadwayskom teatru Manhattantheatresource u njujorškom Grenwich Villageu, Čehovljeva drama, ovaj put u novom engleskom prijevodu, doživjela još jednu premijeru. Možda iznenađujuće za one koji prate off-Broadway i njegovu borbu s komercijalnim njujorškim kazalištima i njihovim estetikama redatelj, ali Andrew Frank nije se služio nikakvim radikalnim zahvatima, postavivši Tri sestre u tradicionalnom modelu, bez bitnih dramaturških zahvata u njihovu klasičnu strukturu. Ipak, Tri sestre u nadahnutoj izvedbi postale su jedna od predstava koju je, u tradicionalno prebogatu njujorškom životu, kritika izdvojila.

Tri verzije braka

London Priča o uspješnosti novoga direktora National Theatrea Nicholasa Hytnera, stalno dobiva sve veće razmjere, praveći od živa čovjeka legendu. Tek što se stišala fascinacija Pullmanovim The Dark Materials, objavljene su nominacije za nagrade Olivier u kojima ponovno dominira Hytnerov National, i to brojem nominacija kakav do sada nije zapamćen. No, dok se čeka 22. veljače i objava dobitnika, londonski kazališni život teče dalje, a stvari se ipak događaju i izvan nacionalne kuće. Pogotovo u Royal Courtu, kazalištu posvećenu novom dramskom tekstu, u kojem je praizveden komad Honeymoon Suite Richarda Beana kojega njegov agent već predstavlja kao hot new playwright i koji je, istina, kao pisac malo kasnije počeo, ali je u posljednje četiri godine napisao čak šest drama. Honeymoon Suite u režiji Paula Millera analiza je bračnog života na primjeru istog bračnog para u tri razdoblja života. Za razliku od Ayckbourna, koji se bavio sličnom temom, u Beana su sva tri razdoblja predstavljena simultano na sceni, s više glumaca. Premda nije naišao na apsolutno kritičarsko odobravanje, jer mu iskusni londonski kritičari hvale tehničku ingenioznost i mračni humor, ali ne i posve jasne namjere ove drame, Honeymoon Suite i dalje je vrlo zanimljiva drama koja nudi mnogo mogućnosti i zanimljvih dramskih trenutaka.

Jasen Boko