Kompozitorska i izvođačka mladost

Kompozitorska i izvođačka mladost

Oba su glazbenika pri izvedbi pokazala gornju granicu mogućnosti

Ciklus od dvanaest koncerata Matice hrvatske u dvorani palače na Strossmayerovu trgu recitalom je violinista Maksimilijana Vučinovića i njegova brata Alberta Vučinovića programski ispunio prvu polovicu. Dragocjena smotra talenata našega mladog profesionalnog glazbenog naraštaja i ovim je koncertom, u ponedjeljak 26. siječnja, potvrdila pun smisao te smotre glazbene mladosti, kroz nezaobilazno javno jačanje njihove otpornosti prema izazovu nastupa i napora javnog iskaza onoga što se tako savjesno njeguje predavanjima iz riznice znanja njihovih učitelja te zanosnim elanom utvrđuje dnevnim višesatnim vježbanjem razvojne građe njihovih raskošnih, ali i nježnih i osjetljivih organizama. Sve to na umu treba imati onaj koji javnim iskazom prilazi ocjeni nastupa mladih umjetnikâ, bez obzira o kojoj je vrsti izvođačke umjetnosti riječ, pogotovo u kulturnom organizmu malih naroda, gdje je borba za svakoga pojedinca dio brobe za opstojnost.

Osamnaestogodišnji Maksimilijan Vučinović, student u razredu profesora Gorana Končara na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na samu je početku koncerta bio u izazovu izvesti poznatu skladbu iz riznice vrlo zahtjevnih djela u disciplini violine bez pratnje — Ballade, Sonata, op. 27, br. 3 u d-molu za violinu solo Eugene-Auguste Ysayea (1858-1931), jednu od šest takvih sonata, koje je znameniti violinistički virtuoz i skladatelj skladao u zrelo doba, u 63. godini. Ovdje nam je važno zabilježiti kako je hrvatski violinistički virtuoz i skladatelj tragično kao devetnaestogodišnjak preminuli Franjo Krežma (1862-1881), sa svojih šesnaest godina bio kolega kao koncertni majstor, na istoj dužnosti, dvadesetogodišnjem Eugenu Ysayemu, u tzv. Bilseovu orkestru u Berlinu, današnjoj Berlinskoj filharmoniji. Krežma je kao solist na mnogim koncertima tog orkestra sa sjajnim uspjehom nastupao nakon što je solistički obišao Europu (Italiju sve do Rima, Pariz, Prag i Njemačku) te domovinu (rodni Osijek, Đakovo, mnogostruko Zagreb, Varaždin, Petrinju, Sisak, Rijeku, Split i Dubrovnik), ostavljajući dubok dojam sjajnom svirkom i neobičnom pojavom.

Recital braće glazbenika nastavio je već zreli, dvadesettrogodišnji glasovirač iz razreda docentice Marije Gvozdić-Horvat na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, sjajnom izvedbom Mefisto-valcera, skladatelja i virtuoza glasovira Franza Liszta (1811-1886). Sam je List bio oduševljen Krežminom svirkom u Rimu, na koncertu koji je posjetio preporukom velikoga mecene, biskupa J. J. Strossmayera.

Koncert se bez stanke nastavio zahtjevnim djelom iz discipline dua, 3. sonatom za violinu i glasovir u d-molu, op. 108 Johannesa Brahmsa, gotovo bez iznimke repertoarnim djelom svih velikih međunarodnih violinističkih natjecanja u svijetu. Oba su glazbenika pri izvedbi pokazala gornju granicu mogućnosti, pri čemu je u violinista poželjeti još i veću oslobođenost u izražavanju očita znanja i mogućnosti.

Nastup mladih glazbenika Maksimilijana i Alberta Vučinovića završio je praizvedbom Slomljenog portreta (Broken Portrait) za violinu i glasovir Krešimira Seletkovića, uskoro tridesetogodišnjega hrvatskog skladatelja. Djelo se sastoji od pet stavaka čija se glazbenozvukovna materija brzo odvija i logički povezuje u cjelinu. Iako je djelo eklektički suvremeno sazdano, u brzo ponavljanim ritmičkim pomacima mogli smo prepoznati naše podneblje, što kao izvorišni identitet treba pozdraviti. Praizvedba je bila odraz osobnosti, savjesnosti i stručnosti oba izvođača.

Zlatko Stahuljak