Vijenac 259

Film

Bazen (Swimming Pool), red. François Ozon

Fina francuska klopa

Kao u pravom krimiću, tek kad se sve otkrije, retrospektivni uvid pokazuje da se sve slaže do detalja, i to od prvoga trenutka. Sve u svemu, zanimljiv scenaristički i redateljski posao

Bazen (Swimming Pool), red. François Ozon

Fina francuska klopa

Kao u pravom krimiću, tek kad se sve otkrije, retrospektivni uvid pokazuje da se sve slaže do detalja, i to od prvoga trenutka. Sve u svemu, zanimljiv scenaristički i redateljski posao

Nekoliko je zanimljivih stvari u filmu Bazen (Swimming Pool) francuskoga redatelja Françoisa Ozona i njegove suscenaristice Emmanuele Bernheim. Uvodna situacija, barem kada je riječ o odmoru pisaca i njihovu nadahnuću, poznata je iz nebrojnih romana i filmova: ovaj put uspješna spisateljica, na prijedlog svog izdavača, odlazi u njegovu vilu u francuskoj provinciji, izvan udarne sezone, kako bi se odmorila i dovršila najnoviji krimić.

Prva stvar koja zbunjuje gledatelja zaboravljivost je književnice Sare Morton (Charlote Rampling): iako joj njezin izdavač John Bosload (Charles Dance) izrijekom kaže da ima kćer koja dolazi u vilu, ona je frojdovski zaboravlja te je potpuno osupnuta dolaskom Julie Bosload (Ludivine Sagnier) usred noći. To je prvi trenutak u kojem gledatelj naslućuje da nešto nije u redu. Ubrzo počinje sumnjati i u zdrav razum scenarista, budući da film kreće, zaboravljajući tu kontradikciju, u, također, vrlo poznatu smjeru: prikazivanjem svih mogućih razlika i sukoba između dviju potpuno različitih žena, i to ne samo na karakterno nego i na kulturološkoj, da ne kažem nacionalnoj razini: protestantski asketska, rezervirana, racionalna, hladna sredovječna Engleskinja nasuprot putene mlade francuske katolkinje.

Južnjački hedonizam

Jer, prva intervencija engleske spisateljice bit će skidanje raspela sa zida spavaće sobe u vili Julie, kći Engleza i Francuskinje, nakon nekoga će ga vremena vratiti, Sarah ponovo skinuti. Julie će joj uzvratiti otkrivanjem bazena, poligona njezina hedonizma. Mnogo maštovitiji, ali, u smislu obrata, i dramaturški svrhovitiji jest trenutak u kojem Sarah noću kraducka finu francusku klopicu, kojom je Julie napunila hladnjak kao prvi znak pomirenja.

Trenutak u kojem Sarah svoju asketsku zdravu hranu, koju čine mliječni proizvodi i žitarice, zamjenjuje hedonističkom južnjačkom kombinacijom paštete, punomasnoga sira i pikantne salame, jest trenutak u kojem se javlja i njezin interes za Julie i njezin život.

Ključno je pomirenje, ali ne sa Julie, nego u smislu Sarina izmirenja s okolinom u kojoj se našla. To se uviđa, a to je dobar trenutak filma, tek na samu kraju, kada gledatelj zna sve i može retrospektivno analizirati film. Od toga trenutka, dakle od časa uzimanja hrane koja pripada toj okolini, Sarah započinje špijuniranje, promatranje hedonističkog života svoje mlade sustanarke. Njezina je znatiželja tolika da će potajice čitati i dnevnik mlade djevojke, a vrhunac je odustajanje od krimića koji piše i otvaranje novog fajla, čija je tema Julie. Filmski rasplet pak počinje s formiranjem trokuta između Sare, Julie i lokalnog macho-konobara Francka (Jean-Marie Lemeour), točnije ubojstvo koje će te noći počiniti Julie. I naravno, kao u pravom krimiću, tek kad se sve otkrije, retrospektivni uvid pokazuje da se sve slaže do detalja, i to od prvoga trenutka. Sve u svemu, zanimljiv scenaristički i redateljski posao.

Dario Marković

Vijenac 259

259 - 5. veljače 2004. | Arhiva

Klikni za povratak