Antiromantična histerija

Antiromantična histerija

Ovo nije nikakav minorni komercijalni izlet braće Coen u ozračje mainstreama. Barem ne kao filmski ekvivalent nekakve komercijalno uspješne estradne poskočice, na koju me asocira njezin nespretno odabran hrvatski prijevod

Da odmah raščistimo jednu važnu stvar. Ovo nije nikakav minorni komercijalni izlet braće Coen u ozračje mainstreama, kakvim ga je okarakterizirao dio kritičara. Barem ne kao filmski ekvivalent nekakve komercijalno uspješne estradne poskočice, na koju me asocira njezin nespretno odabran hrvatski prijevod. No, kada bismo je žanrovski i označili kao romantičnu komediju, ona to nije. Ona je neozbiljna samo na prvi pogled. Prije bismo je mogli promatrati kao neku vrstu antiromantične histerije, koja se inteligentno poigrava žanrovskim pravilima holivudske sofisticirane komedije. Uostalom, dekonstrukcija njezinih obrazaca postala je zaštitnim znakom njihova recentnog opusa i seže u doba Mr Hula Hoopa.

Virtuozni imitator

A šarmantni George Clooney ostaje njihov vječni i neraskidivi amblem. Catherine Zeta-Jones odlična je. No, upravo je Clooney taj kojemu pripada čitav film. Dok iz kadra u kadar ispaljuje svoju nemirnu artiljeriju lažnih Aquafresh-osmijeha, prefriganih trzaja, zapanjujućih pogleda i vatrenih tirada, njegovo se tijelo nalazi u vječnom pokretu. U filmovima braće Coen, Clooney je bio i ostao virtuozni imitator. U Tko je ovdje lud? imitirao je Clarka Gablea. Ovdje oponaša Caryja Granta. U oba filma njihov konceptualni šarm budi aluzije na velikoga Prestona Sturgesa. U prvom slučaju riječ je o Sullivanovim putovanjima. A ovdje se braća Coen svojim senzibilitetom oslanjaju na kvintesencijalnog Sturgesa, konkretnije, na njegovo remek-djelo The Lady Eve.

Poput Sturgesa, Coenovi ispunjavaju kadrove raskošnom zbirkom galamdžija, u rasponu od vratara Jonathana Hadaryja i privatnog detektiva Cedrica the Entertainera, do ostarjela osnivača pravne tvrtke Toma Aldredgea. Oni su često portretirani kao inkarnacije junaka iz crtića. No, kako to već biva u području bučne screwball-komedije, oni nipošto nisu svedeni na karikature. A ako je postojalo nešto što je dio publike smatrao nepodnošljivim, bila je to ona nepodnošljiva okrutnost koju su Coenovi manifestirali u odnosu prema svojim likovima. Oni nikad nisu imali milosti prema odvjetnicima, milijunašima i ženama koje tragaju za bogatim muževima. Zato je njihov etički univerzum sveden na otrovno podrugivanje, začinjeno dostatnom dozom cinizma. Brak i razvod braka manevri su kojima treba zgrabiti što veću količinu love. Muževi i žene ratoborni su grabežljivci. A odvjetnici koji vode brakorazvodne parnice ponašaju se poput iskusnih vojnih stratega, kojima nijedna laž nije strana.

Nekoć je njihove probleme rješavao Mr Wolf. Danas je to Ollie the Fix It, taj naizgled marginalni lik koji se pojavljuje u uvodnoj sekvenci filma, ambijentiranoj u vili jednog televizijskog producenta. No, upravo te figurice iz pozadine, ti marginalni protagonisti poput sudaca, konobarica ili svećenika, koji izgovore jedan štos i potom nestanu, neraskidiva su karika filma. Toga su bili svjesni Cukor i Capra, LaCava i LeRoy, veliki Sturges i Hawks, taj mizogini kralj svih holivudskih ratova spolova. I, dakako, toga su svjesni Joel Coen i Ethan Coen. Njihova nepodnošljiva okrutnost daje im priliku ugurati se pod kožu svih onih prijetećih Lady Eva, koje su osladile mokre snove sveameričkog mužjaka.

Dragan Rubeša