Vijenac 259

Arhitektura

Izazovi prostora

Alsopova Gracija od oblaka

Oblak je oblikovno najspektakularniji objekt kompleksa, neka vrsta školjke kroz koju se uzdiže spiralna prostorna praznina omotana vibrantnom kožom složenom od fasetiranih ploha

Izazovi prostora

Alsopova Gracija od oblaka

Oblak je oblikovno najspektakularniji objekt kompleksa, neka vrsta školjke kroz koju se uzdiže spiralna prostorna praznina omotana vibrantnom kožom složenom od fasetiranih ploha

U bespoštednoj mondijalizacijskoj utakmici za privlačenje kapitala, nužna za generiranje budućeg razvoja i podizanje kakvoće gradskoga života, suvremeni gradovi utječu se raznim modelima i formulama, a jedna od najučinkovitijih organizacija je velikih međunarodnih sportskih ili kulturnih priredbi, koje dokazano funkcioniraju kao zamašnjak snažne urbane regeneracije gradova domaćina. Jedan od najuspješnijih recentnih gradograditeljskih procesa, potaknut Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni, transformirao je nekada zapuštenu obalnu zonu katalonske metropole u živ i atraktivan mediteranski urbani krajolik, a sličan urbanotvorni efekt polučila je i prošlogodišnja manifestacija Graz Zweitausenddrei.

Let grada na krilima umjetnosti

Poticana samosvjesnim reklamnim sloganima Graz leti, Graz smije sve i Graz svijetli, štajerska je metropola zahvaljujući kulturi izmijenila i lice i karakter, preobražena u zamamni izlog raznolikih kulturno-umjetničkih atrakcija, što su dinamizirale urbani život i atraktivizirale sliku grada, privukavši gotovo tri milijuna posjetitelja. Valja istaknuti da bi prošlogodišnji uzlet Graza na krilima umjetnosti i kulture trebao prerasti u trajno stanje zahvaljujući novoizgrađenim objektima kulturno-umjetničke tipologije, koji su najveći dobitak manifestacije europske kulturne prijestolnice. Nova kapitalna zdanja, poput Koncertne dvorane Helmut List, savršeno ugođene visokotehnološke kutije za najzahtjevnije muzičke predstave; legendarnog Acconcijeva otoka na Muri, tvarnog i simboličkog mosta između dviju razdvojenih gradskih polovica ili prijateljskog aliena Kunsthausa, spektakularno prizemljena u povijesnoj jezgri, osim što će znatno obogatiti kulturnu infrastrukturu grada i trajno provocirati njegov aktivni kulturno-umjetnički život, izazovnom arhitekturom stvaraju novu sliku i afirmiraju grad na Muri kao važno žarište suvremenih arhitektonskih kretanja.

slika slika

Poučeni pozitivnim gracerskim iskustvom, što je dalo novo značenje i poticaj ideji europske kulturne prijestolnice, kandidati za njegove nasljednike prepoznali su potencijale kulturnoga megaprojekta kao paradigmu novog dinamizma i kakvoće urbaniteta. Gradski oci ambicioznoga Liverpoola, slijedeći primjer Graza, koji je mnogo prije započeo sa pripremama nego što je formalno odabran za europsko kulturno središte, već su ozbiljno prionuli ostvarivanju planova za europsku kulturnu prijestolnicu 2008. Stavljajući težište na strateški program urbane obnove sa svrhom stvaranja nove privlačne slike grada za 21. stoljeće, vlasti Liverpoola najviše nade (i novca) ulažu u realizaciju projekta multivalentnoga kompleksa Četvrta Gracija prema ideji londonskog arhitekta Williama Alsopa, pobjednika na prošlogodišnjem arhitektonskom natječaju.

Kompleks zauzima površinu od 2,5 hektara u gradskoj luci uz rijeku Mersey, u nastavku na tri povijesno najvažnije građevine Liverpoola — Royal Liver Building, Cunard Building i Port of Liverpool Building, poznate zbog svoga velebnog sjaja kao Tri Gracije, koje simboliziraju gospodarski prosperitet grada na početku prošlog stoljeća. Novi projekt, što bi se trebao skladno uklopiti u okolni kontekst, ubrizgavajući mu novi život na dobrobit građana i turista, višenamjenskoga je karaktera, s trgovačko-kulturno-rekreacijsko-stambeno-uredskim sadržajima i važnim čvorištem množine prometnih sustava.

Radikalnost, izazov, imaginacija

Alsop je u završnom natječajnom krugu, nakon javne rasprave, potukao ugledne protivnike: Cullinana, Fostera i Rogersa. Njegova ideja, što evocira britanski pop-art, ocijenjena je kao najradikalnija, najizazovnija i najimaginativnija. Budući markantni urbani landmark, mjerilom prilagođen kontekstu, maestralno prevodi zapušteni krajolik lučkih dokova u živahan javni prostor u službi grada. Alsopov je projekt kombinacija djelotvorno razriješene funkcije i snažno izražene forme u smislu dinamične kompozicije mekano oblikovanih struktura sa zaobljenim, naboranim i zaokrenutim formama. Naizgled slobodno modulirani oblici nastali su iz mrežnih dijagrama funkcionalne organizacije, kao proizvod estetskog eksperimenta snažne umjetničke osobnosti kontrolirane tipičnim britanskim osjećajem za pragmatizam.

Okosnicu projekta čini platforma u obliku pružajućih sinusoidnih nabora s funkcijom javne obalne promenade što objedinjuje glavne elemente kompleksa: The Living, zaobljeno osamnaesterokatno stambeno zdanje s trgovinama i restoranima u razini ulice, naglašeno senzualne pojavnosti i titrave površine pročelja; The Hill, svojevrsno topografsko ispupčenje u nastavku platforme s raznolikim saržajima u svojoj ponutrici (trgovine, galerije, zabava i slobodno vrijeme, auditorij s petsto mjesta i višenamjenske dvorane) i The Cloud, deseterokatnu oblu strukturu što asocira na neki fantastični NLO, dekoriranu izvana slikama s motivima iz povijesti grada, koja sadrži hotel, urede, restorane, kafiće i na vrhu javni vidikovac s panoramskim pogledom na grad. Oblak je oblikovno najspektakularniji objekt kompleksa, neka vrsta školjke kroz koju se uzdiže spiralna prostorna praznina omotana vibrantnom kožom složenom od fasetiranih ploha, čija »simplicialna dekompozicija« — sustav šiljaka, uglova, trokuta i tetraedara, rezultira poliedarskom vizijom prostora.

Organička arhitektura Alsopova projekta oscilira, u suglasju s prirodom rijeke i mora, između praznine i punoće, lakoće i mase, transparentnosti i materijalne prisutnosti, sna i jave, nudeći stalnopromjenjivu viziju, koja je, za razliku od Archigramovih utopijskih fantazija kojima je nadahnuta, ipak izgradljiva arhitektura, projicirajući imaginaciju u realitet oprostorenoga.

Vinko Penezić

Vijenac 259

259 - 5. veljače 2004. | Arhiva

Klikni za povratak