Upijanje svjetlosti

Upijanje svjetlosti

Likovna umjetnost, kazališna scenografija, Umjetnička udruga Punkt, Galerija i likovne radionice Studentskog centra u Zagrebu neki su od toponima koji određuju polja umjetničkog djelovanja kiparice mlađe generacije Božice Matasić

Ambijentalna instalacija Izazov svjetlosti u opatijskoj Galeriji Juraj Šporer uspostavljena je složenim međuodnosima postava i rasvjete, zvučne kulise, likovnih kvaliteta svjetlosnih objekata i grafika u kombiniranoj tehnici. S ulaskom u prostor izazova u kojem vlada svjetlost kao sadržaj i forma, vizualno-taktilna moć organičkih oblika, dematerijalizacija materije i afirmacija prostornosti, otvara se intimistički svijet višestrukih vizura koji pruža obilje utočišta osjetilima. Lebdeće asocijativne forme tankih i prozirnih, gotovo paučinastih stijenki, iza činjenice da su konstituirana kao umjetnička djela autorskog — osobnog koda, antitetički šire promatračevu misaonost i osjetilnost.

Umjetnički paviljon Juraj Šporer, stogodišnjak u obnovljenu historicističkom ruhu, domaćin je suvremenoj skulpturi koja ne pada u zamke okoštala i dosadna poimanja trodimenzionalnih djela, ni modernoga fanatizma i propagandističke redukcije likovnoga, česte u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti.

Ovo je vaše prvo autorsko predstavljanje na širem riječkom području. Kako je došlo do realizacije izložbe?

— Na poziv povjesničara umjetnosti Berislava Valušeka, voditelja Galerije Juraj Šporer koja djeluje u sklopu Festivala Opatija. Prepoznao je ambijentalnu instalaciju u Galeriji SC-a (2003) kao mogući site-specific-projekt za ovaj izložbeni prostor. S obzirom na novopokrenuti program izložbi u Galeriji Šporer, Festival Opatija zaslužuje pohvalu. Htjela bih naglasiti i vrijednosti objekta na divnom mjestu (sučeljen je moru i vjetru) koji nadahnjuje i privlači za publiku.

Svi pokazani radovi, uz manje preinake i prilagodbe prostornim i svjetlosnim uvjetima, odabrani su s izložbe u Galeriji SC-a, a nastali su dijelom ove, većinom prošle godine. Zvučna kulisa autorski je rad Samira Kadribašića, a svjetlo je idejno riješio Miljenko Bengez. Grafike, kao nove sastavnice ambijenta, namjenski su rađene za ovu izložbu, tematski se nadovezuju i nadopunjuju ciklus skulptura. Rađene su računalnom obradom detalja fotografija objekata te ručnom intervencijom.

Kako je Galerija Šporer diktirala postav?

— Svaki prostor nosi sasvim posebnu energiju i time uvjetuje novi postav te je svaka instalacija suživot duha izložbe i novoga prostora u koji se useljava. Tamniji prostor Galerije SC-a upijao je svjetlost, pojačavao kontraefekte i sjene. Suprotno, opatijski izložbeni prostor djeluje ukupnom svjetlinom i bjelinom kao svilena kutija. Ovdje se vođenje pogleda, traka nastajanja i nestajanja svjetlosti transponirana opnastom strukturom objekata više stapa s ambijentom.

Zanimljiv izbor komplicirane tehnike epoksidne smole i staklenoga tkanja prilično je rijetko zastupljen u našoj likovnosti. Otkud poticaj takvu izazovu? Iz iskustva u radu kazališne kiparice?

— Od prve godine studija radila sam kao asistentica profesoru Stjepanu Gračanu u Kazalištu Komedija, a poslije samostalno u DK Gavella. Tijekom tog razdoblja koristila sam se različitim tehnikama trodimenzionalnog oblikovanja, netipičnim u smislu tradicionalnoga kiparstva. Tehniku izrade kazališnih kulisa primijenila sam na prvoj samostalnoj izložbi Extinct u GSC-u (1994) kojom sam započela istraživanje oblika organske apstrakcije. Epoksidna smola relativno je nov materijal, koji se zbog tehničke zahtjevnosti i visoke cijene malo rabi, a posjeduje osobine koje su najbliže mom senzibilitetu za materijal i oblikovanje. Volim eksperimentiranje i izazove novog materijala koji omogućuje transparentnost i različito stupnjevane performanse.

Vaši putovi i planovi?

— Pripremam izložbu u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu za sljedeću godinu, koja bi bila realizirana i u Studiju Galerije Sv. Krševan u Šibeniku. Nastavljam istraživanja u suvremenim materijalima te ponovo uvodim svjetlo kao bitni element projekta uz uporabu premaza fotoemulzije na opnastim površinama objekata. Radovi su zasnovani na obliku elipse kao simbola i znaka organskog rasta. Ujedno me zanima povezivanje moga rada na oblicima organske apstrakcije s produkt-dizajnom te realizacija suradnje u izradi prototipova uporabnih predmeta. Biomorfni oblici izvrsno korespondiraju sa suvremenim arhitektonskim geometrijskim prostorima. Nova vizija kontrapunkta organičke konfiguracije pročišćenom geometrijskom funkcionalizmu u inozemstvu potpuno je prepoznata.

Umjetnička, kunsthistoričarska (1998-2003. voditeljica Galerije SC), pedagoška djelatnost (od 2003. urednica Likovnog programa SC-a), u kojem se segmentu najviše vidite; koji vam je najbliži?

— Ponajprije u svom umjetničkom radu, ali i u paralelnom razvoju i nadogradnji pedagoškim radom. Jako puno naučila sam kao voditeljica Galerije, čiji je izložbeni program usmjeren na mlade umjetnike različitog medijskog izraza. Sa Ksenijom Baronica, sadašnjom voditeljicom Galerije SC-a, uspjela sam realizirati stotinjak projekata, i to u prilično teškim uvjetima organizacije, dodatno opterećenim brojnim promjenama u strukturi SC-a i zapetljanom administracijom.

Čini mi se da su predizborna događanja unijela pozitivne promjene u Studentski centar. Možeš li nam predstaviti radionice?

— Radim kao mentorica za četiri likovne radionice (crtanja i slikanja, kiparstva, stripa i mode), koje vode mladi i ambiciozni likovnjaci (Petra Ševeljević, Darija Žmak, Tihomir Tikulin, Dijana Mijić). Zamišljene su kao poticaj kreativnom izražavanju te dinamičnom senzibiliziranju vizualne kulture mladih. Zanimanje za radionice iznenađujuće je veliko, ali s obzirom da smo privremeno smješteni u manjem prostoru, broj je polaznika ograničen. Oživljavanje likovnoga programa u kulturi SC-a svakako je uspjeh, a nadam se da će radionice pridonijeti popularizaciji i podizanju vizualne kulture.

Ksenija Orelj