Svijet osvojen ilustracijom

Svijet osvojen ilustracijom

Još od svojih početaka Junaković se bavi i ilustriranjem udžbenika. U posljednje vrijeme ne ilustrira samo hrvatske, nego i njemačke i slovenske čitanke. Kiparstvo je privremeno zapustio, no velika mu je želja pokazati sva tri medija na izložbi koja bi trebala biti u doglednoj budućnosti. Bit će to značajan događaj za hrvatslu publiku koja nedovoljno poznaje vlastite autore, a o svjetskim majstorima ilustracije da i ne govorimo

Zagrebački slikar, kipar i ilustrator Svjetlan Junaković (1961), u protekloj je godini dobio čak dvije prestižne nagrade — nagradu Grigor Vitez 2002, za ilustracije u slikovnicama Cirkus ludolet i Sretan rođendan (stihovi Tito Bilopavlović, posebno za hrvatska izdanja), a 19. listopada u talijanskom gradu Bariju uručena mu je nagrada za najboljeg stranog ilustratora Citta di Bari na međunarodnoj izložbi Fantasia 2003.

Fantasia je jedna od pet najznačajnijih kulturnih manifestacija u Italiji s ciljem poticanja kulture čitanja. Održava se već osmu godinu, svaki put s drugom temom i dodjeljuje se naizmjenično talijanskom i jednom stranom autoru. Neke od proteklih tema »Fantasie« bili su književni likovi Pinokio i Pulcinella, te čudesna priroda i životinje. Fantasia 2003 posvećena je sportu (naime 2004. je Međunarodna godina odgoja putem sporta i godina Olimpijskih igara u Ateni), i nosi naziv Pagine di sport. Tako i jedna od nagrađenih Junakovićevih slikovnica u izdanju Bohem pressa nosi naslov Faccio sport (Volim sport). Ona spada u niz od devet autorskih slikovnica posvećenih raznim životinjama u kojima se obrađuju teme poput boja, muzike, mladunčadi, života na farmi, sportova. Prepjeve Junakovićevih tekstova na talijanski načinio je Mario Vigiak. On je 1974. utemeljio nakladničku kuću Quadragono Libri u kojoj je objavljivao djela najvećih ilustratora, a i sam je prošlogodišnji dobitnik nagrade za doprinos u promociji dječje ilustrirane knjige.

Zasebna Junakovićeva izložba

U okviru manifestacije priređena je Junakovićeva izložba pod nazivom »Faccio sport«, te su organizirani vrlo uspješni susreti i radionice s malim čitateljima. Izložbe su do sada okupile niz poznatih ilustratora, među dobitnicima nagrada velika su imena svjetske i talijanske ilustracije Lele Luzzati i Roberto Innocenti. Izložba je bila otvorena do 9. studenog 2003, a možda će doći u Zagreb. Jedno domaće i jedno strano priznanje — to nije nimalo slučajno jer Junaković objavljuje svoje ilustracije u Hrvatskoj, ali i u čitavu svijetu (Austrija, Italija, Francuska, Belgija, Japan, Tajvan, Južna Koreja, SAD, Meksiko, Izrael, Australija...).

Svjetlan Junaković prisutan je već skoro dva desetljeća na likovnoj sceni, otkako je 1985. diplomirao kiparstvo na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu (dva je puta bio odbijen na zagrebačkoj Akademiji). Kiparstvo je na početku Svjetlanova umjetničkoga putovanja predstavljalo prvi i jedini izbor. Njegov talent prepoznao je kipar Kosta Angeli Radovani, te ga je usmjerio na Breru, koju je i sam završio. No, ubrzo njegovu kreativnu koncentraciju zaokuplja drugi medij — ilustracija knjiga za djecu, koja je kod njega neraskidivo povezana sa slikarstvom. Ilustracija postaje područje u kojem se Junaković neprestano razvija, pomiče granice, te odgovara na izazove koje si najviše sam postavlja.

Usavršavanje u Parizu

Na njega će odlučujući utjecaj imati tromjesečni boravak u Parizu 1990. Tamo spoznaje koje mogućnosti izražavanja pružaju dječje slikovnice i uviđa veze između ilustracije i suvremena slikarstva, koje ga oduševljavaju. Tada se rađaju ideje za slikovnice, za koje radi ilustracije, piše tekst, odnosno, u potpunosti ih oblikuje.

To je serija slikovnica, u kojima se svaka stranica dva puta otvara pa priča proizlazi iz ovakva načina otvaranja. Junaković tako na izravan način poziva djecu na igranje, sudjelovanje u čaroliji knjige. Dinamični, otvoreni kadrovi podsjećaju na animirane filmove. Junaković je i sâm sudjelovao u izradi austrijskih animiranih didaktičkih filmova, crtajući likove i pozadinu. Njegove preklopne slikovnice objavljuju od 1993. izdavačka kuća Franco C. Panini iz Modene, (jedanaest slikovnica) i Bohem press iz Züricha od 1999. (petnaest slikovnica), a kod nas je nagrađene Cirkus Ludolet i Sretan rođendan, i ovogodišnje Oh, ti, radosna večeri i Krokačev TV-kanal, otkupivši prava od Bohem pressa, izdao Kašmir promet.

Francuska veza traje i danas. Naime, Junaković još uvijek crpi inspiraciju iz crteža iz svojeg pariškog dnevnika. Te iste crteže upotrijebio je i kao ilustracije pjesničke antologije u izdanju zagrebačkog Konzora. Za istu izdavačku kuću ilustrira niz knjiga Whitmana, Rimbauda, Kamova, Dedića, Poa i drugih. Pravi portrete pjesnika te u pojedinim zbirkama svojim crtežima prati njihove stihove.

Junakovićev je likovni razvitak na području ilustracije fascinantan. Od ilustracija za didaktičke slikovnice Školske knjige, do suradnje s uglednim europskim i hrvatskim izdavačima (uz spomenute to su i: ÖBV — Beč, Hebling edition — Innsbruck, Lagenscheidt-Longman — München, Milan press Toulouse, Gallimard — Paris, te Mladinska kniga, Slovenska knjiga i Epta — Ljubljana, ABC naklada, Alfa, Algoritam, Profil — Zagreb). Kvalitete Junakovićevih ilustracija prepoznaju i domaći i strani žiriji koji mu dodjeljuju više nagrada (Ivana Brlić Mažuranić1994, 1998, Grigor Vitez 1998, 1999, 2002, Zlatna plaketa na BIB-u, Bratislava 1995, 2001). Također je dobitnik nagrada III. svjetskog triennala male keramike, 1990, Zagreb; 22. salona mladih, 1990, Zagreb i Trijenala hrvatskog crteža 2002. Izlagao je pet puta na izložbi dječjih ilustracija u Bologni, dva je puta sudjelovao na Bijenalu u Bratislavi, a ilustracije su mu uvrštene na izložbi Deset europskih ilustratora u Japanu.

I publika s oduševljenjem prati njegov rad. Tako se Junakovićeva preklopna slikovnica Mistery musicians u izdanju australske izdavačke kuće Era publications 2000. našla na devetomu mjestu deset najprodavanijih dječjih knjiga u SAD-u, a prodaje se u preko dvadeset zemalja (u Izraelu, Japanu, Tajvanu, Južnoj Koreji, Belgiji, Austriji, Italiji...).

Mogućnost razvitka Junaković nalazi u vlastitu slikarstvu. Prema njegovim riječima, ono mu pomaže da se oslobodi »manire«, koja često guši umjetnički talent. Ipak, on uvijek ostaje svoj, prepoznatljiv je njegov rukopis, specifična razigranost, težnja za potpunim osvajanjem stranice, harmonično uspostavljanje veze s tiskanim tekstom, stvaranje maštovitih likova i njihova svijeta pomoću pastozno nanošenih boja u širokim potezima, te način na koji koristi mogućnosti tehnike i materijala. Tijekom vremena primjećujemo sve veću povezanost Junakovićeva slikarstva i ilustracije. Slike i ilustracije radi u istim tehnikama — akriliku i temperi, koju doživljava kao mekan, podatan materijal u kojem su moguće naknadne intervencije (grebanje, crtanje olovkom, kolaž). Zapravo, kod njega se idealno isprepliću slikarstvo i ilustracija — iz oba medija prenosi u onaj drugi najbolja iskustva.

U 2003. izašlo je čak pet knjiga s Junakovićevim ilustracijama: već spomenute slikovnice Krokačev TV-kanal i Oh, ti, radosna večeri (za njih je sam napisao tekst) u izdanju Kašmir prometa, Kako živi Antuntun Grigora Viteza i Zlatna lađa Vladimira Nazora, obje je izadao Profil, te zbirka poezije Božićna pjesma Josifa Brodskog, koju je s ruskog preveo Fikret Cacan, u izdanju AGM-a.

Vitezovu pjesmu-priču o neobičnom dječaku Antuntunu ilustriralo je više autora (spomenimo vrsne ilustratore Zlatka Boureka i Ivana Viteza), te je time bio veći izazov ponovno vizualizirati šaljive stihove koje poznaje većina djece od dvije do devedeset dvije godine. Junakoviću savršeno odgovara taj montypythonovski humor, a prikazujući šašave zgode dodaje i svoje komentare. Tako je uz naslikano razlupano, pa potom zašiveno jaje napisao olovkom »bravo Antuntun!«, a na ilustraciji na kojoj mali otkačenjak uči ribu pjevati dodao je »pjevaj ribo!«.

U nešto smirenijoj (što se šaljivosti tiče) slikovnici Zlatna lađa Junaković prati Nazorove stihove ilustracijama na kojima se ističu posebno lijepo naslikane životinje. Naime, u pjesmi se one ne spominju, no motiv lađe kao da je kod Junakovića izazvao asocijaciju na Noinu arku. A iz nje su na stranice ove slikovnice poispadali patke, kit, papiga, pelikan, morski pas, slon, pijetao, guska i majmun. Životinje su inače jedan od najčešćih Junakovićevih motiva, no dok su u ostalim slikovnicama one glavni likovi, odnosno akteri radnje, u Zlatnoj lađi one postaju izdvojenim elementom, slobodno dodanim te služe kao njegova nadogradnja pjesmi. Stoga Junaković na njima mijenja svoj izraz — odmiče se od sebi specifična tretiranja figura, kako bi se približio više realističnu prikazu animalističkoga svijeta. Iako je očita različitost ta dva izraza na pojedinoj ilustraciji, oni ne odudaraju jedan od drugoga, već odlično korespondiraju i tako pokazuju kreativni uzlet Svjetlana Junakovića.

Spomenimo i preklopnu slikovnicu Krokačev TV-kanal. Prikazani krokodili uvelike se razlikuju od životinja iz Zlatne lađe. Bliskiji su dječjoj imaginaciji nego stvarnosti — gledaju televiziju, odlaze pecati ribu, igraju nogomet, lete u balonima... Pažnja se usmjerava na samu radnju pa su zbog toga njezini akteri humanizirani i na taj način jednostavnijega izgleda.

Preko Brodskoga do zvijezda

Zanimljivo je usporediti dvije knjige donekle slične tematike — Oh, ti, radosna večeri i Božićnu pjesmu Josifa Brodskog. Jedna i druga, svaka dakako na svoj način, prenose radosnu vijest Božića. U preklopnoj slikovnici, za koju je sam napisao tekst, Junaković je razigran, prikazuje dječje blagdanske likove — medvjede, sobove, zečeve i Djeda Božićnjaka.

U drugoj je knjizi, namijenjenoj starijemu čitateljstvu, ozbiljniji, u skladu s inspirativnim stihovima, koji prate Djetetovo, ali i pjesnikovo putovanje na ovomu svijetu. Brodski, prema vlastitu priznanju vjernik, no ne praktični, već kalvinist, nastojao je za svaki Božić napisati pjesmu — kao rođendansku čestitku. Junaković je u ilustracijama meditativno koncentriran na vječne kršćanske simbole — svjetlost zvjezde, štalicu sa životinjama, Sveta tri kralja, anđele, na ono izvanvremensko. Možemo zamijetiti kako je Junaković u stanju osjetiti tekst, njegov duh i prema tomu senzibilitetu usmjeriti osobni stil. U ovim ilustracijama približava se apstrakciji, lišava se svega suvišnoga kako bi se što više približio suštini Brodskog i razmišljanju o fenomenu rođenja Bogočovjeka. Koristi se kolažom, intervencijama na papiru na kojemu je već otisnuti tekst (na ruskom — referenca na podrijetlo Josifa Brodskog, i na engleskom — u SAD-u našao je novu domovinu). Posegnuo je i za listovima s geometrijskim i matematičkim nacrtima — analizama kvadrata, kružnice, elipse. Oblici — kao krajnjim izrazima apstraktnog, ali ujedno i konkretnog, ideje savršenosti i dovršenosti koja vječno okupira umove mnogih znanstvenika i umjetnika.

Recimo i to da Svjetlan Junaković svoje iznimno znanje i iskustvo prenosi u ljetnoj školi Le immagini della fantasia koja se svake godine održava u talijanskom gradu Sarmedeu kraj Trevisa. Škola je osnovana 1983. zahvaljujući Štepánu Zavoelu (1932-1999), jednom od najznačajnijih europskih ilustratora, češkoga podrijetla koji je živio i djelovao u Italiji. Osim Junakovića, predavači su još četiri velikana ilustracije — Jindra Čapek iz Češke, Maurizio Olivotto iz Italije, Józef Wilkon iz Poljske, i Linda Wolfsgruber iz Austrije.

Svake godine održava se i velika izložba na kojoj sudjeluju profesori i učenici, a vezana je uz određenu temu (pretprošle godine tema je bila mačka). Izložba od 1991. putuje po Europi (Venecija, Madrid, Aix-en-Provence, Genova, Paris, Lisabon, Sevilla, Udine, Salzburg, Essen, Beč, Istanbul, Napulj, Monza, Siena, Rim, Belluno, Bratislava). Spomenuta izložba bila je čak u našemu susjedstvu, u Ljubljani i u Sarajevu.

Školu Le immagini della fantasia pohađaju ljudi iz cijeloga svijeta. Zanimljivo je i to da većinom nisu profesionalni umjetnici već pravnici, ekonomisti, biolozi... a svima su im zajednički golemi entuzijazam i ljubav prema dječjoj ilustraciji.

Još od svojih početaka Junaković se bavi i ilustriranjem udžbenika. U posljednje vrijeme ne ilustrira samo hrvatske, nego i njemačke i slovenske čitanke.

Kiparstvo je privremeno zapustio, no velika mu je želja pokazati sva tri medija na izložbi koja bi trebala biti u doglednoj budućnosti. Bit će to značajan događaj za hrvatslu publiku koja nedovoljno poznaje vlastite autore, a o svjetskim majstorima ilustracije da i ne govorimo.

Barbara Vujanović