Stručnost ispred popularnosti

»Književna smotra«, časopis za svjetsku književnost, gl. ur. Dalibor Blažina, br. 2-3, 2003.

Većina se domaćih kulturnih tiskovina može pohvaliti prilično širokim poljem interesa — od književnosti i filozofije do likovnih umjetnosti i kazališta. Glavno njihovo određenje nije, tako, toliko tematika koliko je to svojevrsna lokalna usmjerenost. Dakle, lokalni književnici, dramatičari i likovnjaci ili, pak, tekstovi i djela koji se bave određenom užom zemljopisnom regijom. Dakako, većinom je tu riječ o časopisima s nezagrebačkoga područja. Čitalačka publika metropole ipak je više zainteresirana za neke vlastite kulturne sfere pa se Zagreb, tako, može pohvaliti nešto brojnijim specijaliziranim izdanjima. Jedna od tih publikacija usmjerenih na vrlo usko kulturno područje jest i »Književna smotra«, koja je kao svoju temu odredila isključivo stranu književnost.

Prijevod naš svagdašnji

Glavnina ovoga broja posvećena je dvjema temama — prevođenju te sintagmi Dark Lady u američkoj književnosti 19. stoljeća. S obzirom na univerzalnu zanimljivost prevodilačke problematike, moguće je donekle zanemariti činjenicu da je u slučaju prve teme većinom riječ o izlaganjima sa Zagrebačkog prevodilačkog susreta iz daleke 2001. godine, osobito uzevši u obzir uvodnu uređivačku napomenu sa svojevrsnom isprikom za ovo kašnjenje. Dakle, pojedini su sudionici Susreta u vlastitim iskustvima iznijeli neke od problema na koje su naišli pri prevođenju dramskih tekstova. Jedan od bitnih svakako je i konačna verzija prijevoda, koja naposljetku završi na kazališnim daskama i često se bitno razlikuje od one koju je ponudio sam prevoditelj, a tu su još i poteškoće u interpretaciji nekih lokalnih povijesnih, socioloških i jezičnih igrica i asocijacija, važnost izbora kvalitetna prijevoda za konačan izgled drame te domaće nesnalaženje u prevođenju psovki i vulgarizama. Uvršteni tekstovi svakako nude kratak uvid u specifične probleme na koje se nailazi pri prevođenju dramskih tekstova, no tek povremeno otkrivaju i neke nove načine njihova rješavanja.

Pod naslovom Dark Lady i njezine američke inačice Jelena Šesnić pozabavila se problematikom prikaza buntovne ženske junakinje u književnim djelima nekolicine američkih autora iz 19. stoljeća. Mračna žena pretprošlog stoljeća u ovom je tekstu temeljito izanalizirana u svim svojim aspektima (društvenom, emotivnom, političkom), no, nažalost, svaku moguću zainteresiranost manje upućena čitatelja za ovu, inače intrigantnu, tematiku ubrzo uništava iznimno znanstven pristup. Iz preostale polovice broja mogla bi se izdvojiti još tri manje znanstvena, ali zato i čitljivija teksta. Prvi su Autobiografije s Blasketa Igora Kusina. Nakon kratke i neophodne zemljopisno-povijesno-lingvističke osnove, autor je ovdje iznio zanimljivu književnu praksu s irskog otočja. Naime, domaći pisci te nekolicina posjetitelja tamo su ostavili svoje zapise — svojevrsne autobiografije. Sljedeći je esej Jerzyja kojeka, koji donosi zanimljivu biografiju te kratki prikaz skandalozno liberalnih ideja francuskog pisca iz 18. stoljeća — Rétifa de la Bretonnea, autora Pornografa. I, naposljetku, tu je sažet i informativan prikaz utjecaja antičke poezije na stvaralaštvo četvero suvremenih portugalskih pjesnika koji potpisuje Nikica Talan.

Književna smotra definitivno se odlučila oduprijeti svakom mogućem tržišnom pritisku ostajući vjerna visoko znanstvenoj koncepciji. Tako ni ovaj broj nije namijenjen ležernom prelistavanju, već ponajprije temeljitom proučavanju uvozne književne problematike. No, slučajni namjernik možda bi se ipak mogao zainteresirati za neku od opuštenije predstavljenih tema, dok bi za veću količinu čitljivijih tekstova bilo uputnije u ruke uzeti neku od brojnih manje stručnih publikacija nešto šireg kulturno-tematskog opsega.

Jelena Gluhak