Povratak izvornom

Povratak izvornom

Iako nije riječ o novom izdanju, jer je EMI svoju Lady Macbeth Mcenskog okruga objavio 1979. godine i digitalno obrađenu ponovio na CD-u 1990, vrijedi u prigodi kada se Šostakovičeva opera u izvornoj verziji nalazi na repertoaru Zagrebačke opere, podsjetiti se te antologijske snimke koja je ponuđena u božićnom katalogu CD Book&Video Selections Dorchester Dorset DT2 7YG kao »jedna od najvećih EMI-evih snimaka stoljeća«. Ona to doista i jest, jer je u svakome smislu rijetkost.

Šostakovičeva Lady Macbeth Mcenskog okruga, nastala prema pripovijetki Nikolaja Ljeskova na libreto Aleksandra Preisa i samoga skladatelja, praizvedena je u siječnju 1934. u Lenjingradu i samo u njemu imala je 83 rasprodane predstave. Njezin mladi autor jedva je navršio dvadeset i sedam godina, a već je bio poznat i slavan i izvan granica domovine. Slijedila je Moskva, gdje se režije prihvatio veliki Sergej Eisenstein (Ejzenštejn). U tadašnjem Sovjetskom Savezu izvodila se dvije godine s velikim uspjehom. Ali nakon porazne kritike službenog partijskoga glasila »Pravda« u siječnju 1936, koja je prenijela mišljenje vlastodršca Staljina kako je to »zbrka, a ne glazba«, to je automatski značilo naredbu da se skine s repertoara.

U svijetu se Lady Macbeth Mcenskog okruga dulje održala. Zagrebačka ju je opera izvela u lipnju 1937. pod ravnanjem Krešimira Baranovića s Ančicom Mitrović u naslovnoj ulozi. Posljednja izvedba opere bila je u Düsseldorfu 1959. (u njoj je sudjelovao Rudolf Francl). I za nju je stigla zabrana, ali tek pošto je već bio sklopljen ugovor između izdavača i upravitelja kazališta. Šostakovič je 1958. prišao reviziji opere. Ublažio je neke detalje u tekstu i glazbi i proveo promjene u vokalnim dionicama i u orkestru. Tako prerađena, pod naslovom Katarina Izmajlova, opera je praizvedena 26. prosinca 1962. po julijanskom kalendaru (8. siječnja 1963. po gregorijanskom kalendaru) u Moskvi. Točno godinu poslije, 7. siječnja 1964, u repertoar ju je u nazočnosti autora uvrstila Zagrebačka opera, i ta je antologijska predstava pod ravnanjem Milana Horvata u režiji Koste Spaića s Mirkom Klarić u naslovnoj ulozi i Pierom Filippijem kao Sergejem postala dragocjen izvozni artikl HNK, s kojim je kazalište odlazilo na brojna gostovanja u svijetu.

Polet i zanos

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, počela se osjećati potreba povratka izvornoj verziji. Šostakovič je već bio mrtav (umro je 1975), kad je Mstislav Rostropovič uz Londonski filharmonijski orkestar i Ambrozijanski operni zbor s Galinom Višnjevskom u naslovnoj ulozi prišao realizaciji snimke za EMI. Proniknuvši najdublje u Šostakovičeve ideje vodilje pri skladanju opere, a na njoj je autor radio dvadeset i šest mjeseci sredinom trećega životnog desetljeća u punom stvaralačkom poletu i mladenačkom zanosu, Rostropovič i njegova supruga najautentičnije su ih prenijeli u zvuk proizveden 1978. u engleskim studijima EMI-a.

Ljubavna strast s jedne strane, a s druge toliko karakteristična ruska dosada i groteskno slikanje opresivnoga policijskog aparata u sjajnoj skladateljevoj orkestraciji živo pulsiraju tijekom dva i pol sata duge izvedbe zabilježene na dva CD-a. Rostropovič sigurnom rukom vodi sjajno odabran izvođački korpus na čelu s uzornom Katarinom Višnjevskom, koja se potvrđuje kao vodeći ruski i jedan od najvećih svjetskih soprana nakon Drugoga svjetskog rata. Vrsna pjevačica i velika umjetnica obuhvatila je lik nesretne ruske trgovkinje u cijeloj njegovoj složenosti. Londonski filharmonijski orkestar pokazuje vrhunsku kvalitetu glasovitih engleskih orkestara, a Ambrozijanski operni zbor pouzdanost jednog od na snimkama najviše zastupljenih vokalnih ansambala. Nikolaj Gedda vjeran je tumač Sergeja, a i ostali su pjevači — Dimitar Petkov (Boris), Werner Krenn (Zinovij), Birgit Finnila (Sonjetka), Alexander Malta (Stari robijaš) i dr. — na visini postavljene im velike zadaće. CD je opremljen kraćim uvodnim tekstom, sadržajem i libretom na četiri jezika — engleskom, njemačkom, francuskom i ruskom. Za preporuku svima koji žele čuti jednu od najvećih opera dvadesetog stoljeća!

Marija Barbieri