Najbolja prošlost

Z... znači Zagreb — priručnik za sjećanje, 15. svjetski festival animiranog filma Zagreb 2002 ur. Margit Antauer, Koncertna direkcija Zagreb, Zagreb, 2003.

...Kažem vam, veliki zagrebački umjetnici, vodite! Nemojte nikoga slijediti! Pokažite nam život u svojoj ozbiljnosti i ljepoti...

Alexandre Alexeieff

Ovaj je citat velikog ruskog animatora Alexandrea Alexeieffa (Trois themes) iz pozdravnoga pisma 1972. tek jedan od stotina koje čitatelj može pronaći u mnonografiji Z... znači Zagreb — priručnik za sjećanje, nedvojbeno jednom od izdavačkih pothvata hrvatskoga nakladništva u 2003. Riječ je o opširnu djelu u izdanju 15. svjetskog festivala animiranog filma Zagreb 2002. i Koncertne direkcije Zagreb, kojim se s jedne strane obilježilo trideset godina održavanja Svjetskog festivala animiranog filma u glavnom gradu Hrvatske, a s druge na iznimno sustavan i duhovit način objedinili svi aspekti već tri desetljeća najvažnijega međunarodnog filmskog događaja u zemlji.

Jednostavno i pregledno

Knjiga na gotovo četiri stotine stranica bilježi apsolutno svaku bitnu informaciju o festivalskim zbivanjima. Prikupljanja se, sažimanja i sistematizacije tih informacija prihvatila urednica monografije Margit Antauer, izvršna direktorica Festivala koja je u uvodnoj riječi istaknula da joj je cilj bilo jednostavno i pregledno djelo. Naime, Festival se do sada, navodi urednica, nije ni mogao pohvaliti uređenom arhivskom građom. Stoga se nakon što je zagrebački skup svjetskih animatora u lipnju 2002. proslavio trideset godina od prvoga održavanja i ujedno svoje 15. bijenalno izdanje, pojavila potreba da se u jednoj knjizi prikupe svi podaci relevantni za prvih petnaest festivala.

Upravo je to i učinjeno te knjiga Z... znači Zagreb — priručnik za sjećanje Margit Antauer djeluje kao pravi dnevnički vremeplov od 19. lipnja 1972, kada je svečano otvoren 1. svjetski festival animiranog filma, do 23. lipnja 2002, kada je zatvoren petnaesti festival u nizu. I dok bi se netko drugi odlučio za raskošnu monografiju sjajnoga papira i tvrdih korica, Margit Antauer je u suradnji s grafičkim urednikom Slobodanom Tadićem napravila izvrstan potez izabravši jednostavan dizajn sa strojopisnim slogom i razigranim prijelomom, pa se knjiga doima kao niz zabilješki u dnevniku nekog umjetnika, točnije animatora.

Svoj pak naslov knjiga duguje sloganu filmskog kritičara Rona Hollowaya, čija je dosjetka Z... is for Zagreb veoma brzo postala zaštitnom krilaticom Festivala. Sam je festival rođen u Londonu u listopadu 1969, na sastanku Izvršnog odbora ASIFA-e, Međunarodnog udruženja animiranoga filma, koji je prihvatio prijedlog da se upravo u Zagrebu pokrene svjetski festival animiranog filma. Zagreb je tu čast zaslužio predanim radom svojih umjetnika koji su u to doba već punih dvadeset godina postavljali temelje i gradili zdanje u svijetu cijenjene i prepoznatljive zagrebačke škole crtanog filma, baštinice, između ostalog, i Oscara za Surogat Dušana Vukotića.

Festivalski suveniri

Festival je, dakle, sa svojim inicijalnim izdanjem krenuo tri godine poslije, o čemu govori prvo od ukupno petnaest poglavlja knjige. Urednica je pritom svaki od petnaest festivala faktografski predstavila sudionicima, pozdravnim govorima, imenikom organizatora, članovima selekcijskih komisija i žirija, popisom svih nagrada, izvješćima direktora, posebnim programima, izvacima iz festivalskih biltena te razmišljanjima natjecatelja i gostiju. Osobito su dojmljivi Festivalski suveniri u kojima sudionici opisuju anegdote s manifestacije, te efektna rubrika Plus-minus-usput, u kojoj je moguće saznati i pozitivne i negativne strane konkretnog festivala. Tako je 1972. goste mučila zagušljiva i pretopla dvorana za kinoprojekcije, 1986. odluka žirija da te godine ne dodijeli Grand Prix, a primjerice 2000. nedostatak filmskih radionica i mogućnost da i publika odluči o vlastitom pobjedniku.

Knjiga je, dakako, upotpunjena brojnim skicama, karikaturama i fotografijama koje vjerno dočaravaju atmosferu na festivalima. Tu je i retrospektiva službenih festivalskih plakata, dok knjigu prate i dva veoma vrijedna dodatka. Jedan je popis svih filmova u službenoj konkurenciji (redatelj, originalni naslov, engleski naslov, zemlja, godina sudjelovanja) te interaktivni CD-ROM čije su rubrike Svjetski festival animiranog filma, Zagrebačka škola crtanog filma i Vodič kroz Zagreb. Doda li se tomu činjenica da su svi tekstovi objavljeni i na hrvatskom i na engleskom jeziku, knjiga Margit Antauer postaje prava spojnica između (naj)bolje prošlosti Festivala i njegove budućnosti, koja u ime svega onog što je zabilježeno u monografiji ne bi smjela biti ništa drugo nego svijetla. Ili, kako je to u uvodniku istaknuo Joško Marušić, predsjednik Vijeća festivala, barem je nekoliko argumentiranih razloga postojanja Festivala. Sve ostalo isključivo ovisi o umjetnicima.

Boško Picula