Ljepota tradicije

Ljepota tradicije

U Teatru degli Arcimboldi, privremenom sjedištu Teatra alla Scala, obnovljena testamentalna opera Giacoma Puccinija Turandot (praizvedba je održana 1926, nakon autorove smrti, u Teatru alla Scala, a izvedbom je ravnao maestro Arturo Toscanini) s tradicionalnim finalom Franca Alfana.

Partitura nije jedini aspekt ove predstave vezan uz tradiciju: inscenacija ne teži udaljavanju od tipičnih idealizacija Kine te prelijepim kostimima i scenom Keite Asarija postiže puni pogodak. Asarijevu režiju obnovila je Lorenza Cantini. Režija je jednostavna, ali s vrlo zanimljivim ubačenim dijelovima (akrobatski ples sabljama u prvom činu koji izvode Hikaru Chiba, Hiroshi Yoshida i Takayasu Yamasaki), a odlično su osmišljeni pokreti masa i likova (uključujući Pinga, Ponga i Panga, inače možda najslabiji dio djela).

U naslovnoj ulozi nastupila je Andrea Gruber, američka sopranistica sa solidnom međunarodnom karijerom. Nažalost, njezina interpretacija bila je glumački prilično mlaka i pjevački neuvjerljiva, s nekim neprecizno otpjevanim visokim tonovima. Uz nju, u ulozi princa Califa, nastupio je Marcello Giordani, pjevač lijepa timbra, koji nije uspio prenijeti emocije, a u slavnoj se ariji Nessun Dorma izgubio. Oboje pjevača prvi su put nastupili u Scali.

Odlična Liu

Znatno bolja bila je koreanska sopranistica Hei Kyung Hong u ulozi Liu, zasigurno najbolji interpret u podjeli. Osim što je potvrdila ljepotu svoga glasa (milanska publika imala ju je prilike čuti u ulozi Musette u veljači prošle godine), iskazala se i kao vrsna glumica: njezin lik istodobno odiše nježnošću i strašću, njezine solo dionice doista su dirljive, a dikcija savršena (potpuno točan i razgovijetan talijanski). Zanimljive interpretacije dali su Roberto De Candia, Gregory Bonfatti i Carlo Bosi kao Ping, Pang i Pong, a odličan je bio Orlin Anastassov kao Timur. Superlative zaslužuje i zbor kojim je ravnao Bruno Casoni, ovaj put ojačan za glasove Coro di Voci Bianche Teatra alla Scala i milanskoga Konzervatorija Giuseppea Verdija.

Orkestrom je dirigirao Carlo Rizzi, oscilirajući između trenutaka čiste poezije i prejaka, bučna sviranja u kojem su se dijelovi partituire gubili u zaglušujućoj zbrci, a ti se dijelovi nisu proželi u cjelinu. Predstava je na repertoaru do 25. siječnja, s talijanskom podjelom.

Iz Milana Mauro Beretta