Lagano odumiranje

Lagano odumiranje

Kada se, u posljednjih nekoliko godina, ime zagrebačke tvrtke Kinematografi pojavi u javnim glasilima, to najčešće rezultira pitanjem jesmo li izgubili još poneku kinodvoranu. Takav negativan prizvuk te nedovoljna opremljenost nekih od kina koja su još u njihovu vlasništvu rezultira tržišnom stagnacijom i polaganim, no, zloglugi bi proroci rekli, neizbježnim odumiranjem te prve hrvatske tvrtke, osnovane daleke 1946, koja se bavi prikazivanjem filmova. Danas se u vlasništvu Kinematografa nalazi pet kinodvorana u Zagrebu, smještenih u najužem središtu grada: Europa, Zagreb, Central, Grič i Jadran. Na svojoj internetskoj stranici Kinematografi ne nastoje uljepšati stanje u kojem se nalaze njihove dvorane, nego ga izlažu vrlo kratko, čak i u slučaju onih kina koja opremljenošću ipak zaslužuju bolju prezentaciju (pokojom fotografijom eksterijera i dvorane primjerice).

Ipak, sadržajno najslabija karika stranice raspored je projekcija. Osim pukog navođenja tjednog programa prikazivanja filmova, koji se još k tome, kako to napominju priređivači, može neznatno mijenjati (nisam sigurna donosi li stranica o tome obavijesti budući da nisam uočila mjesto na kojem bi takva obavijest mogla biti ispisana) tu nema ničeg. Dok potencijalnoga gledatelja distributeri filmova putem medija zasipaju gomilama zanimljivih i, priznajem, uglavnom beskorisnih podataka kako bi ga privukli u kino, kinoprikazivač Kinematografi ne čini ništa kako bi na najjeftiniji način popularizirao filmove koje prikazuje. Svojedobno je o entuzijazmu djelatnika Kinematografa svjedočio časopis »Freak«, no ako je suditi po naslovnici dostupnoj na internetu, izdavanje »Freaka« zamrlo je početkom prošloga ljeta, tako da je to još jedan dokaz da vodstvo Kinematografa posustaje.

Za svakoga se gledatelja kino, kao i tiskovina za čitatelja, mora boriti, a mlaka (nazovimo je tako) tehnika koju pritom koriste Kinematografi povećanju broja gledatelja teško da će pomoći.

Sandra Cekol