Industrijska arhitektura

»Novi Kamov«, br. 3, sv. 8, god. III, gl. ur. Ljubomir Stefanović, Izdavački centar Rijeka, 2003.

Novi broj u potpunosti je posvećen industrijskoj arhitekturi grada Rijeke. Neizravan povod tematu jest odluka o skorom rušenju lučkih objekata iz razdoblja austrougarske uprave, od kojih su većina spomenici industrijske arhitekture i tehnologije. Rušenjem luke uništit će se posljednji ostaci srednjoeuropskog mediteranskog identiteta grada, koji je upravo zahvaljujući industriji i funkcionalnoj arhitekturi postao važno proizvodno središte, a svojedobno i deseta luka po veličini u Europi. Pet tekstova uglavnom se bavi tim ključnim i po mnogočemu najvažnijim razdobljem u riječkoj povijesti, razdobljem mađarske uprave i stranog kapitala, zbog kojeg je Rijeka doživjela neviđenu ekspanziju i postala najvažnijim lučkim gradom ondašnje monarhije. Tekstovi su urbanističke i povijesne studije, obiluju podacima i fotografijama te na vrlo detaljan način rekonstruiraju tadašnje gospodarske, ekonomske i arhitektonske prilike, povlačeći neizbježnu paralelu s današnjim stanjem.

Stoga prilozi nisu samo apel za očuvanjem onoga što se spasiti dade, nego i studije o tome kako je nekad na vrlo promišljen način stvarano urbano i industrijsko tkivo grada. Nana Palinić bavi se povijesnim lučkim i željezničkim skladištima u razdoblju od 1893. do 1914. analizirajući sklad između njihove funkcionalnosti i estetskih dometa, naglašavajući kako se u to doba u Rijeci rabio raznovrstan materijal čija će široka proizvodnja i uporaba početi znatno kasnije. Bogato srednjoeuropsko kulturno nasljeđe sada je u vrlo lošem stanju i prepušteno zaboravu: ne udovoljavajući suvremenim lučkim zahtjevima, osuđeno je na propast pred ekspandirajućim kapitalom i planovima kojima su interesi isključivo vezani uz skupu kvadraturu uz more.

Poput fantazmagorije

Daina Glavočić piše o industrijskoj arhitekturi Rijeke s obzirom na kompleks bivše Tvornice Rikard Benčić. Privredni i građevinski procvat od sredine 19. do početka 20. stoljeća iznjedrio je mnoga inovativna rješenja, kako u uporabi novog materijala, tako i u primjeni novih konstrukcija. Kvalitetna, čvrsta, prilagodljiva i funkcionalna arhitektura godinama je bila nedovoljno iskorištena, a širem građanstvu nepoznata i nevidljiva. Prenamjena kompleksa Rikard Benčić pokazala je kvalitetu takve arhitekture, ali i mogućnost da se kompleks ubuduće očuva i iskoristi za mnogo bolje svrhe, što bi se, ukoliko za to vlast bude imala sluha, uskoro moglo i desiti.

Marijan Bradanović otkriva izgled i funkciju najstarijih riječkih lučkih skladišta, a Miljenko Smokvina u zanimljivu prilogu analizira što se sve tijekom povijesti događalo s riječkom Tvornicom torpeda, u kojoj je svojedobno napravljen prvi torpedo na svijetu i koja je s uspjehom radila sve do sredine šezdesetih godina 20. stoljeća. Riječka rafinerija u doba galicijske nafte 1896-1918. povijesna je i gospodarska studija u kojoj Velid Đekić govori o previranjima na tržištu crnoga zlata zbog kojih je u ključnom razdoblju monarhijskog gospodarstva Rijeka gubila na važnosti kao uvozno-distribucijska morska luka. Zaključno, stotinu stranica »Novog Kamova« posvećenih industrijskom krajoliku Rijeke zainteresiranu čitatelju donose kompletan pregled tog ključnog razdoblja riječke povijesti te na studiozan način donose najvažnije podatke i do danas sačuvane fotografije.

Kako Rijeku već deset godina muče stečajevi, nelikvidnost, brutalna pljačka javnoga dobra i masovna otpuštanja radnika, ovaj temat koji govori o prosperitetu i gospodarskom procvatu izgleda poput fantazmagorije iz nekog prošlog vremena, u kojem je monarhijski kapital u sretnu braku s vrhunskom arhitekturom omogućavao građanima Rijeke da žive u jednom od industrijski najrazvijenijih gradova ondašnje Europe.

Tonči Valentić