Ambivalentan dojam

Ambivalentan dojam

Možda je izlišno postaviti pitanje o suvremenosti i vjerodostojnosti revijalne izložbe koja uključuje slikarstvo i fotografiju zanemarujući ostale umjetničke segmente, jer ovakav projekt pobuđuje previše pitanja, sitnih i bitnih

U kontekst koketne ponude božićnih štandova upakiranih u minijaturne Hasanagine šatore, aranžirane svjetlucavim lunaparkom blagdanske rasvjete na Korzu (teške nekoliko milijuna kuna), skupna izložba članova HDLUR-a podijeljena u dva segmenta (slikarstvo u Kortilu i fotografija u Kloviću) sasvim je simpatično uklopljena.

Kao umjetnički i kulturološki fenomen izložba je upitna, djeluje izbačena iz prazničke vreće fantomskoga gospodina Vašara, kojem je kapa (sv. Nikole, djeda Mraza ili Božićnjaka, sasvim svejedno) dijelom zamračila pogled pri realizaciji izbora, postava i aktualizacije konteksta izložbe. Naše potrošačko društvo definitivno ima problem pri ulaganju u projekte vezane uz kulturu i umjetnost, organizacija nastupa brojnih pojedinaca pod zajedničkim nazivnikom vrlo je zahtjevna (izložba uključuje pedesetak autora), ali takva opravdanja svejedno ne umanjuju činjenicu da nedostatak konteksta, površna selekcija i neprimjeren postav još više otežavaju pregled i percepciju radova, naglašavaju konzumaciju kiča, koji time nagriza i kvalitetne radove. Takvim konceptom, koji se ponavlja svake godine, nemoguće je pomiriti oscilacije kvalitete, heterogenost i brojnost radova koji se međusobno pobijaju, kako u egzistencijalnoj gužvi, tako i u elementarnoj likovnoj svađi.

Likovni mumbo-jumbo

U Kortilu prevladavaju radovi u kombiniranoj tehnici, dekorativne, obrtničke stilizacije, podložni stilskom etiketiranju (marginalizirana ikoničnost pop-arta, nepromišljena i nedoživljena apstrakcija, neistanačan kvaziakademizam...) te trendovskim varijacijama određenim otkucajima tržišta. Svaka čast iznimkama kvalitetnih ideja, uvjerljivo i sigurno razrađenim, promišljenih i uravnoteženih struktura, dorađene tehnike (Dunja Demartini, Joško Eterović, Igor Eškinja, Mirjana Marušić Gorska, Damir Stojnić, Sanja Švrljuga Milić...). Ti su radovi ostvareni da bi bili viđeni, doživljeni i da bi ostavili trag u sjećanju.

Između izloženih fotografija u Kloviću ističu se kvalitetno i likovno osmišljena djela Maje S. Franković (kompozicija zrcalne simetrije hiperdimenzioniranog lišća) i Jasne Šikanja (slajd projekcija detalja ranijih instalacija). Metež u prezentaciji tu je nešto manji, ali je teško zanijekati ambivalentan dojam o postavu zamišljenu kao relativna opstojnost različitih konteksta koje bi trebalo vidjeti (ili zaobići?).

Možda je izlišno postaviti pitanje o suvremenosti i vjerodostojnosti revijalne izložbe koja uključuje slikarstvo i fotografiju zanemarujući ostale umjetničke segmente, jer ovakav projekt pobuđuje previše pitanja, sitnih i bitnih.

I rock je umro (htjeli mi to ili ne), pa ipak, ex-RI-rockeri na nedavnu su koncertu pokazali i dokazali povijesnost svoga ceha i vrijednost eminentno riječkoga fenomena. I riječka umjetnička scena zaslužuje i može bolje.

Ksenija Orelj