Tenor & organ

Tenor & organ

Sintagma tenor & organ sound označava zvukom posve određenu i specifičnu kategoriju u području mainstream jazza. Karakteristična za crnačke interprete pojavljuje se početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća zahvaljujući pojavi električnih orgulja Hammond, i to ponajprije znamenitoga modela B-3. Taj je poseban zvuk postignut u kombinaciji tih orgulja s jednim od u jazzu najeksploatiranijih instrumenata, tenor-saksofonom, a u malim ga je jazz sastavima inovirao glasoviti orguljaš Jimmy Smith. Poslije će takve sastave slijediti i drugi predstavnici orgulja Hammond, birajući odgovarajuće tenor-saksofoniste i postižući u ljubitelja crnačkoga jazz-izričaja veliku popularnost.

Iznimni dometi

U sličnoj se kombinaciji na samu početku šezdesetih godina našao i znameniti, i jedan od najsvestranijih tenor-saksofonista snažna i izražajna tona, Eddie Davis Lockjaw, najpoznatiji kao dugogodišnji član big banda Counta Basiea. Udruživši snage s jednom od najistaknutijih predstavnica orgulja Hammond, Shirley Scott, ostvario je za poznate etikete Fantasy i Prestige nekoliko zapaženih long-play-ploča, koje su zbog iznimnih glazbenih dometa objavljene nedavno i na diskovima. Jedna od njih s naslovom Bacalao pripada među najbolja Davisova ostvarenja u području spomenutog zvukovnog područja.

Afro-latinska dimenzija

Karakterističan je to i pomalo neobičan projekt zbog nazočnosti čak dvojice istaknutih conga-bubnjara, Raya Barretta i Luisa Pereza što tenor & organ zvuku daje još jednu dodatnu afrolatinsku ritmičku dimenziju. Uz Davisa i Shirley Scott te dvojicu spomenutih perkusionista, u tom su sekstetu svirali kontrabasist George Duvivier, što isključuje nožnu uporabu basova orgulja, te bubnjar Arthur Edgehill.

Program predstavljen na ovom CD-u valja također razdvojiti na aranžmane manje poznatih originalnih tema i jazz-standarda obrađenih za ovakav tip sastava. Davis se ponajprije odlučio čak za dvije originalne skladbe Jamesa Moodyja, poznatijega inače kao istaknuta tenor-saksofonista. Last Train From Overbrook mogla bi se opisati kao onomatopeja Honngerove skladbe Pacific 261, dok Dobbin’ With Red Foxx predstavlja takozvani up tempo blues. Lockjaw je potom za ovaj sastav napisao i aranžirao temu Fast Spiral, izvedenu također u bržem tempu s izvrsnim solima tenor-saksofona i električnih orgulja. Te su u jazzu jamačno manje poznate skladbe, zahvaljujući Davisu i Scottovoj, aranžerski i izvedbeno stavljene uz bok nekim popularnijim i češće izvođenim kompozicijama. A od takvih s diska Bacalao valja spomenuti, pa možda i izdvojiti Sometimes I’m Happy Youmansa i Robina, That Old Black Magic i Come Rain Or Come Shine Arlena i Mercera When Your Lover Has Gone Einara A. Swana i Cansero Parkera i Haymana. Sve su obrađene i koncepcijski stavljene dakako u funkciju zadana sastava, što znači tenor & organ sounda. To CD Bacalao Davisa i Scottove svrstava ne samo u izvrsna postignuća mainstream jazza dopunjena prijeko potrebnim swingom nego i u kontekst važnog i prihvatljivog zvukovnog iskoraka crnačkog jazza šezdesetih, pa i kasnijih godina prošlog stoljeća.

Mladen Mazur