Vijenac 256

Fotografija

Jasenko Rasol, Irma

Slatka Irma

Suić nadalje govori o autohtonim gradovima na našoj obali, njihovoj kategorizaciji, procesu emancipacije grada, definira grčki i rimski grad, opisuje ostvarenja grada klasičnog svijeta na istočnom Jadranu. Potom se bavi problemom odnosa između grada i sela u ranoj antici, inovacijama kasne antike i antičkom urbanističkom baštinom u nas G

Jasenko Rasol, Irma, Meandar, 2003.

Slatka Irma

Može li fotografsko pričanje intimne priče o jednoj ljubavi biti zanimljivo nekomu drugome osim glavnim akterima, bez obzira bila ona ukorijenjena na jednom mjestu ili dinamična, u kretanju, usto istodobno krhka i čvrsta?

Potvrdan odgovor ilustrira prelistavanje knjige fotografa Jasenka Rasola Irma, koja nameće misao da subjektivno (ljubavno) iskustvo može u sebi sadržavati i dozu univerzalnog.

slika slika

Naime, Irma je kronika i svojevrstan dnevnik jedne ljubavi, malena zbirka portreta Irme Omerzo, a svaka od fotografija rafinman je odnosa dvoje ljudi. Kao što se događa često da knjiga nastane bez čvrste namjere autora dok je upravo snimao fotografije, tako je i Irma serija crno-bijelih fotografija Jasenka Rasola nastalih u nešto više od deset godina (od 1990. do 2001) koje objedinjuje lik autorove djevojke Irme Omerzo, i same umjetnice (njezin je medij suvremeni ples).

Ovu knjigu obilježio je, dakako, lik djevojke koja pozira, no kao da iza svake fotografije stoji mala priča. Vrijeme i mjesto radnje stalno se izmjenjuju, uglavnom vezano uz relaciju Zagreb — Pariz. Različita raspoloženja i situacije u kojima je snima — doručak u Parizu, dok igra biljar, u baru, šetnja Silbom, na zagrebačkom gradilištu — govore slikovito i o svakom od tih mjesta. Kvaliteta ove knjige šarm su i spontanost usprkos činjenici da djevojka pozira. »To je to, najčarobnije neukorijenjeno plutajuće vrijeme. Snimio je njegovu neopisivu narav. Snimio je to posredno preko Irme« — komentar je autorice teksta Marine Viculin.

Po fotografsko-dnevničkom karakteru knjiga (ili čak kao hommage jednoj ljubavnoj vezi), više je iznimka nego pravilo u današnjem izdavačkom šarenilu. Riječ je o potpuno afirmiranom mlađem autoru (Rasol je rođen u Zagrebu 1969, profesionalni je fotograf i snimatelj) te se njegova suradnja s izdavačem pokazala nadahnjujućom.

Prezentirane se fotografije čitaju u linearnom kronološkom slijedu, dok se situacije i mjesta snimanja izmjenjuju i teku kao film koji je odvija uz jedinu konstantu, lik Irme — Pariz, Zagreb, Aix-en-Provance, Silba, Istra, Hue u Vijetnamu, Japan, Porto pa opet Sljeme. Iz fotografija Jasenka Rasola iščitavaju se life pozadine gradova (pred tramvanjem u Portu, iz 2000) kao i malih sredina zbog načina života koji su obilježila i daleka putovanja. Lik djevojke u slapu (Pariz, kolovoz 1999), u interijeru jednostavnog restorana (Hue, travanj, 2000), dolce far niente na Sljemenu (lipanj 2001).

Zanimljivo je da kad snima Irmu autor ne mijenja svoj fotografski odnos prema subjektu bez obzira što je početak snimanja obilježila 1990. godina. Rasolova fotografska slika ostaje dosljedna do kraja prikazane serije u smislu artikulacije svoga jezika. Očito je vrlo rano pronašao vlastitu sintaksu koju je zadržao do danas (u počektu još pomalo suzdržanu da bi se s vremenom posve oslobodila).

Jasenko Rasol nedavno je uspješno predstavio seriju fotografija Irma na međunarodnoj manifestaciji Mjesec fotografije u Bratislavi, koja okuplja srednjoeuropski krug fotografa profesionalaca, a prvi je put dio opusa predstavio i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2001).

I Rasolova prva publikacija Silba kolovoz 1994 pokazala je da je Jasenko Rasol autor fotografija kojeg zanima ljudsko i individualno, iz bliza.

Iva Mostarčić

Vijenac 256

256 - 25. prosinca 2003. | Arhiva

Klikni za povratak