Razbijanje okvira

Razbijanje okvira

Izlošci su smješteni u žarkocrvenoj vitrini koja dijagonalno presijeca kvadratični prostor atrija HAZU izlazeći iz njega. Autor likovnoga postava Mario Beusan takvim je smještajem izložbene vitrine i likovnim jezikom podcrtao ono zajedničko u nastupima svih govornika na otvaranju — potrebu da Goranovo djelo konačno izađe iz ideoloških okvira koji su ga okruživali proteklih desetljeća

U četvrtak, 11. prosinca, u atriju palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti otvorena je izložba Ivan Goran Kovačić 1913-1943. Tom je izložbom Odsjek za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti obilježio devedesetu obljetnicu rođenja i šezdesetu obljetnicu smrti istaknutoga hrvatskog književnika, autora čiji književni opus do danas nije doživio cjelovitu i ideologije oslobođenu revalorizaciju.

Na otvaranju izložbe Goranov prijatelj, pjesnik Dragutin Tadijanović, pročitao je pjesmu koju je spjevao Goranu u čast prije više od pola stoljeća, a potom je riječ preuzeo Dubravko Jelčić, tajnik Razreda za književnost HAZU, koji je u govoru istaknuo da je svrha izložbe, osim obilježavanja godišnjica Goranova rođenja i smrti, demistificiranje i dezideologiziranje Goranova djela, koje će omogućiti ispravno vrednovanje njegova književnog, a posebice i pjesničkog opusa, vrednovanje koje će bez kompleksa ukazati i na slabosti unutar Goranova vjerojatno najpoznatijeg djela, poeme Jama, ali i na superiornost njezina prvog i posljednjega, desetog, pjevanja.

Izloženi originali

Autor izložbe Ivica Matičević u svom je govoru naglasio da su sve fotografije i dokumenti kao i umjetnine izložene na izložbi originali prikupljeni iz različitih ustanova te da najveći dio izložaka dolazi iz Arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti i prvi se put predstavlja široj javnosti.

Izložbu je otvorio akademik Ivo Padovan, predsjednik HAZU, a glumac Zlatko Crnković pročitao je na kraju te kratke ceremonije prvo pjevanje Jame.

Osim nekoliko skulptura nadahnutih Goranovim likom i djelom, čiji su autori Vanja Radauš, Velibor Mačukatin i Vojin Bakić, ostali su izlošci smješteni u žarkocrvenoj vitrini koja dijagonalno presijeca kvadratični prostor atrija HAZU izlazeći iz njega. Autor likovnoga postava Mario Beusan takvim je smještanjem izložbene vitrine i likovnim jezikom podcrtao ono zajedničko u nastupima svih govornika na otvaranju — potrebu da Goranovo djelo konačno izađe iz ideoloških okvira koji su ga okruživali proteklih desetljeća. Autori izložbe odlučili su se za vitrinu otvoreno crvene boje, boje krvi i života, jer je upravo ta boja, po njihovu mišljenju, obilježila život Ivana Kovačića koji je 1935. svom imenu dodao nadimak Goran.

Prvi izložak u vitrini jest kratka kronologija života i rada Ivana Gorana Kovačića. Životni je put vodio Gorana od rodnoga Lukovdola u Gorskom kotaru preko Karlovca do Zagreba, u koji dolazi 1926. na školovanje i u kojem ostaje do odlaska u partizane 1942.

Slijede unutar tematskih podjela (Lukovdol, Karlovac — Zagreb, partizani) kronološkim redom poredani dokumenti i stare fotografije na kojima je snimljen Goran u trenucima rada i odmora. Tu su i njegovi dokumenti, domovnica, svjedodžbe niže pučke škole i gimnazijskih razreda, lječničke potvrde i ostalo. Autori izložbe težište su stavili na upoznavanje posjetitelja sa stvaralački najplodnijim, zagrebačkim razdobljem Goranova, nažalost prerano prekinuta, životnog puta, ne zapostavivši pritom ni posljednje mjesece provedene u partizanima. Pozornost posjetitelja privlačili su književni, prevodilački i novinarski radovi Ivana Gorana Kovačića — autografi pjesama, rukopisi prijevoda pjesama, sačuvani dijelovi rukopisa, kao i njegovi književno-kritičarski radovi (o Ranku Marinkoviću primjerice) objavljivani u onodobnim novinama.

Nekoliko izložaka tematski je vezano uz Jamu, pa tako imamo priliku vidjeti raritetno izdanje Jame s litografijama Ede Murtića i Zlatka Price, koje je 1944. otisnuto u svega dvjesto pedeset primjeraka. Posljednji dio izložbe posvećen je pjesničkoj manifestaciji Goranovo proljeće.

Na plakatu izložbe portret je Ivana Gorana Kovačića koji je izradio Dimitrije Popović, a izložbu prati i grafički vrlo uspio katalog u kojem se nalazi popis svih izložaka (ukupno devedeset i jedan).

Uvodni tekst kataloga kratki je književno-kritički esej Vlatka Pavletića o Ivanu Goranu Kovačiću i njegovu pjesništvu.

Goran Ivaniš