Vijenac 256

Glazba

CD klasika

Rafinirani tretman orkestra

Mađarska nacionalna filharmonija, dir. Zoltan Kocsis, Hungaroton

CD klasika: Mađarska nacionalna filharmonija, dir. Zoltan Kocsis, Hungaroton

Rafinirani tretman orkestra

Jedan od zapaženih nosača zvuka, koji su se ove godine pojavili u izdanju Hungaroton Classic, kompaktna je ploča Mađarske nacionalne filharmonije pod ravnanjem njezina umjetničkog ravnatelja Zoltana Kocsisa, s djelima Claudea Debussyja i Mauricea Ravela.

Kocsis u dvostrukoj ulozi

Zanimljivost je te produkcije u činjenici da se na njoj Kocsis pojavljuje u dvostrukoj ulozi: dirigenta i autora orkestracije pojedinih skladbi. Od Debussyjevih je djela na CD-u predstavljen Marche écossaise u Kocsisevoj orkestraciji (izvorno skladan za klavir četveroručno), Danse (Tarantelle styrienne), mladenačko djelo za klavir u orkestraciji Mauricea Ravela, vokalni ciklus Ariette oubliées na Verlaineove stihove, sa solisticom Juliom Hajnóczy, te tri stavka klavirskoga ciklusa Images, čije je okvirne stavke orkestrirao Kocsis, a središnji, Sarabande, Ravel. Sam Ravel ovdje je zastupljen skladbom Menuet antique, op. 7, prvom svojom mladenačkom objavljenom kompozicijom za klavir (u Kocsisevoj orkestraciji), te klavirskim ciklusom Le tombeau de Couperin, iz 1917. Od šest stavaka (Prelude, Fugue, Forlane, Rigaudon, Menuet, Toccata), Ravel je orkestrirao četiri, izostavivši iz orkestralne verzije Fugu i Toccatu. Na ovoj snimci dopunjuje ga Kocsis, vlastitom instrumentacijom preostalih stavaka.

Objasnivši u tekstu (tiskanu četverojezično u popratnoj knjižici) razlog za svoje orkestralne intervencije, Kocsis otvara problematiku oko određivanja autentičnosti onih djela koje su sami autori ostavili u nekoliko verzija. Što istovremeno čini prihvatljivim i pokušaje drugih skladatelja da u smislu orkestralne transkripcije interveniraju u tuđe skladbe! Sam je Ravel svojom orkestracijom učinio slavnim Musorgskijeve Slike s izložbe, čiji se izvornik — kako je netko duhovito napomenuo — poslije Ravelove intervencije doimlje kao klavirski izvadak. Dakako da su u tom osjetljivom prostoru ulaženja u glazbu nekog drugog autora poznavanje orkestra i skladateljska intuicija instrumentatora od primarne važnosti.

Kocsiseva se intervencija u Couperinovu grobu zadržala na instrumentaciji ona dva stavka koja Ravel nije orkestrirao, što je zapravo samo dopuna, odnosno finalna realizacija Ravelova postupka. U slučaju Debussyjevih Ariettes oubliées i klavirskoga ciklusa Images, odlučio se na oblikovanje nove zvučne slike, koje su ostale zabilježene samo u izvorniku. Dobar poznavalac svih tajni skladateljskoga zanata i izvođačke prakse (Kocsis je naime kolosalan glazbenik, najpoznatiji kao pijanist, ali isto tako izvanredan dirigent i skladatelj), Zoltan Kocsis ovim je transkripcijama za orkestar pokazao još jednu stranu svojih višestrukih glazbenih sposobnosti. Kako odlično poznaje ne samo mogućnosti svakoga pojedinog instrumenta nego se očito bavio i proučavanjem Ravelova i Debussyjeva orkestracijskog stila, Kocsiseva instrumentacija na ovim se uzorcima glazbe obojice majstora može označiti kao rafinirani tretman orkestra u skladu sa značajkama orkestracije karakterističnima za same autore.

Ovaj CD, uz apartnost predstavljena sadržaja, primjer je i visoke kvalitete muziciranja Mađarske nacionalne filharmonije, koja se pod Kocsisevim ravnanjem lagano i sigurno uspinje prema samu vrhu piramide budimpeštanskih simfonijskih orkestara. A to nije lako postići, jer u Budimpešti danas djeluje šest simfonijskih orkestara, visoke europske kvalitete, među kojima je još najbolji Budimpeštanski festivalski orkestar, sa šefom dirigentom Ivanom Fischerom, među čijim je utemeljiteljima prije dvadesetak godina bio i Zoltan Kocsis!

Više je, dakle, razloga za slušanje ove kompaktne ploče zanimljiva sadržaja i visoke kvalitete produkcije. Valja na kraju upozoriti na nastup mlade mađarske sopranistice Júlie Hajnóczy, koja s mnogo rafinmana i muzikalna osjećaja interpretira Debussyjev vokalni ciklus Ariette oubliées. Od Kocsisevih intrumentacija na ovom CD-u osobno preferiram one iz Ravelova Couperinova groba, izvanredno delikatno orkestriranu Fugu u finom kontrapunktu linija puhačkih instrumenata i blistavu Toccatu, u kojoj, u divnim preljevima instrumentalnih boja, oživljava sav sjaj pravoga Ravelova orkestra.

Bosiljka Perić Kempf

Vijenac 256

256 - 25. prosinca 2003. | Arhiva

Klikni za povratak