Maly u Piccolu

Maly u Piccolu

Milano Na talijansku turneju uputio se poznati sanktpeterburški Maly Teatr s predstavom Ujak Vanja po Čehovu, a u režiji Leva Dodina, jednog od najvećih živih ruskih redatelja. Gostovanje u milanskom kazalištu Piccolo u kojem je Dodin čest i rado viđen gost prošlo je uz oduševljenje publike i kritike, koje dobro poznaju Dodinov rad, jer su i prije imale priliku vidjeti njegove produkcije Višnjika i Platonova. Ujak Vanja, drama neispunjenih čežnji i neiskazanih strasti, u Dodinovoj režiji prepuštena je glumcu i publici, njihovoj interakciji i međusobnom užitku. Nema napadnih scenskih metafora, istaknutih scenskih efekata, samo glumci, emocije i ogoljena, čehovljanska ljudska duša. Rezultat je još jednom dodinovski izniman.

Crnina pristaje u Nationalu

London Nicholasu Hytneru u prvoj sezoni vođenja National Theatrea ide sve bolje. Seriji uvodnih uspjeha može se pridružiti i najnovija produkcija, novo čitanje O’Neillova klasika Crnina pristaje Elektri u režiji raspoloženoga Howarda Daviesa. O’Neillov triptih iz 1931, koji se sve rjeđe izvodi, a koji je suvremeno promišljanje Eshilove Orestije postavljene u okvir američkoga građanskog rata u London se vraća nakon punih trideset i šest godina od posljednje produkcije. Iako suvremenom uhu ta drama s operetnim elementima ponekad priličnija suvremenoj sapunici nego tragediji može povremeno djelovati kao parodija, Daviesova inteligentno skraćena i obrađena verzija izvlači iz trilogije samo vrline. Kad se redateljskom promišljanju doda i dobar rad s glumcima u tradicionalno impresivnom ansamblu Nationala konačni produkcijski rezultat osim što je obradovao publiku još je jednom izmamio pobjednički osmijeh na lice direktora National Theatrea Nicholasa Hytnera.

Rozmatoisci — ime koje se pamti

Varšava Novi projekt jednog od najzanimljivijih poljskih redateljskih imena Krzysztofa Warlikowskog nije imao sreće na avinjonskom festivalu, gdje je trebao biti praizveden, iz jednostavna razloga jer festival nije ni održan. Dybuk, nastao po predlošcima Szymona Anskog i Hanne Krall, sad je ipak doživio premijeru u matičnom teatru Rozmaitoisci, koproducentu predstave zajedno s Avignonom i teatrom Wspolczesny iz Wroclawa. Poznata židovska priča o osobi opsjednutoj duhom mrtva čovjeka u ovoj je produkciji ispričana iz dvije verzije, one bolje poznate Anskog i novije verzije iz pera Hane Krall, a unatoč odličnim osvrtima i reakcijama publike čuli su se i prigovori kako je osnovni problem predstave baš spajanje ta dva predloška u jedno tijelo. Unatoč ponekom disonatnom glasu — koji uvijek i prati zanimljivo kazalište — nova produkcija Rozmaitoiscija učvrstila je ovo kazalište kao prvo mjesto suvremenoga poljskog teatra u kojem su zaredale dobre produkcije koje obično nakon poljske osvoje i europsku javnost. Tako će, po svoj prilici nakon velikih uspjeha Lupe s Klarinim odnosima Dee Loher i Jarzyne sa Shakespeareovom Olujom i nova premijera Rozmatoiscija nastaviti pričati priču o uspješnu kazalištu koje vodi Michael Merczynski, a umjetnički mu je ravnatelj Grzegorz Jarzyna.

Obračun s tamnom stranom povijesti

Tokio Japan pripada rijetkim zemljama u svijetu u kojima u kazališnim gledalištima u velikoj većini sjede — žene. Zato, kad su nedavno u publici na premijeri Novog nacionalnog kazališta mjesto zauzeli i brojni muškarci bio je to znak da je riječ o nečem drukčijem. I zaista, praizvedba drame 69-godišnjeg Hisašija Inouea, slavnoga japanskoga pisca i predsjednika japanskog Centra PEN-a Suze snova, druge u najavljenoj trilogiji o poslijeratnom Japanu postala je prvorazredan ne samo kazališni događaj. Japan, u silnu poslijeratnom gospodarskom uzletu nije stigao preispitati neke ratne traume, prije svega onu kako se moglo dogoditi da Japan postane sila zla u Drugom svjetskom ratu. Inoueov komad, koji se žanrovski koristi glazbenim elementima kabareta, i pjesmama koje počivaju na tradiciji Kurta Weilla preispituje konačno odgovornost Japanaca za ono što se događalo, na osnovi poslijeratnoga proces ratnom zločincu, a iz vizure odvjetničke obitelji koja ga, po dužnosti, brani. Predstava Suze snova svojim je brehtijanskim političkim angažmanom napravila pomak u japanskom kazalištu, koje je mnogo češće eskapističko nego što je to spremno priznati.

Jasen Boko