Lisinski za Europu

Lisinski za Europu

U cjelini je koncertna izvedba Porina Vatroslava Lisinskog u najboljem svjetlu iskazala pojedine najljepše dijelove hrvatske operne literature

Kao poseban prilog jubilarnoj tridesetoj obljetnici Dvorane Vatroslav Lisinski njezino je programsko vodstvo u središnjem dijelu ciklusa Lisinski subotom odlučilo predstaviti ključnu operu iz opusa skladatelja čije ime nosi. Premda Porin nije nepoznato djelo autora prve hrvatske nacionalne opere (Ljubav i zloba, 1846), ono trenutno nije dijelom stalnoga repertoara nijedne od naših opernih kuća, zbog čega je bilo potrebno ostvariti barem koncertnu izvedbu partiture, ako ne žanru prikladnije scensko uprizorenje.

Prvi put u novom tisućljeću

U spomen na samu večer svečanog otvaranja dvorane Lisinski, 29. prosinca 1973, prigodom čega su sopranistica Branka Beretovac, tenor Krunoslav Cigoj i bas Franjo Petrušanec kao Zorka, Porin i Sveslav uz Zagrebačku filharmoniju i Zbor zagrebačke opere tumačili pod dirigentskom palicom Mladena Bašića pojedine ulomke iz Porina, ostvarenje je prvi put u novom tisućljeću, u nešto skraćenoj verziji, oživljeno u subotu, 13. prosinca.

Jedan od kreatora programa ciklusa Lisinskoga, Tonči Bilić, inače stalni dirigent Zbora HRT-a, svoje je dvije funkcije povezao u jednu, stopivši ih u ulozi dirigenta i voditelja cijelog projekta. Sama obljetničarska prigoda bila je dodatno uveličana izravnim prijenosom kako na Trećem programu Hrvatskoga radija, tako i na petnaestak drugih europskih radiopostaja, koje su tu prvu hrvatsku povijesnu operu odabrali za satelitski prijem u sklopu Euroradijske operne sezone Europske radijske unije.

Bio je to razlog više da se u izvedbi okupi najkvalitetniji izvođački aparat — najvrsniji glazbenici Simfonijskog orkestra HRT-a, najistaknutije snage čak triju zborova koji djeluju u Zagrebu (Zbor HRT-a, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i dio Zbora zagrebačkog HNK-a), a u podjeli uloga angažiraju ponajbolji solisti do kojih se na našoj glazbenoj sceni trenutno može doći. I dok se publika u auditoriju Lisinskog, kao i brojno operno slušateljstvo europskog etera, mogla oduševiti izvrsnim solističkim nastupima drvenih puhača i prvog violončela u orkestru na čelu kojega je sjedila koncertna majstorica posuđena iz Zagrebačke filharmonije (violinistica Sidonija Lebar), tako je vjerojatno mogla tek ravnodušno prihvatiti muklo neizražajno muziciranje visokih gudača. Ali orkestar koji je u cjelini svirao usklađeno, fluidno i precizno nije bio najbolji aspekt interpretacije.

Osobitu je vještinu vodstva interpretacije u trenutku protjecanja glazbenog vremena Bilić pokazao u brojnim zborskim dijelovima opere koji su se dijelom upravo i zbog toga pokazali kao najbolje stranice iz pera Lisinskoga. Golemo zborsko tijelo što ga je za izvedbu pripremio mladi dirigent Luka Vukšić na najvišoj je razini zadatka jednako impresivno zvučao u čarobnom antologijskom Zboru Hrvatica, kao i u junački prodornim pozivima na ustanak protiv Franaka pisanim u stilu ilirskih budnica i davorija. Premda poznati dijelovi partiture Porina također i pojedine solističke arije i dueti, te melodije u subotnjoj izvedbi nisu zablistale onim sjajem na koji smo navikli u interpretacijama redom sve poznatih nam vokalnih umjetnika.

Tako je bariton Tomislav Bekić kao Kocelin zvučao lijepom bojom i impresivnim volumenom, ali uz nesigurnu intonaciju, tanke dubine i nedovoljno izraženu dikciju. Sopranistica Zorica Antonić lijepim je no intonativno nedovoljno izraženim glasom s poteškoćama pjevala za svoju lagu očito preduboku dionicu Kocelinove sestre Irmengarde, dok je bas Ivica Čikeš kao starac Sveslav, premda muzikalnim pjevom, često nestajao u zvuku orkestra. Duh prave romantičarske opere, belkanta obojenog slavenskim junaštvom, u svojim su muzikalnijim i izražajnijim interpretacijama donijeli sopranistica topla i žuboreća glasa Adela Golac-Rilović kao Zorka i slovenski tenor u mnoštvu glasova uvijek prepoznatljiva iskričava tona Janez Lotrič u naslovnoj ulozi. U epizodnim su se nastupima korektno uključili sopranistica Martina Silić kao Klotilda i tenor Ivo Gamulin kao Klodvig.

U cjelini je koncertna izvedba Porina Vatroslava Lisinskog u najboljem svjetlu iskazala pojedine najljepše dijelove hrvatske operne literature, premda bi se zbog neujednačenih glazbenih kvaliteta pojedinih ulomaka za buduće prezentacije moglo preporučiti dodatno kraćenje pariture te detaljna revizija predloška — na mjestima slabijega libreta Dimitrija Demetra.

Jana Haluza Lučić