Audicija za DV8

Audicija za DV8

Pozvali su me u London da radim s njima tjedan dana! Novi projekt radit će se od travnja do listopada 2004, nakon čega slijedi jednogodišnja svjetska turneja. Na meni je velika odluka

Larisa Lipovac, zagrebačka plesačica (završena Škola A. Maletić i Alvin Ailey Academy u New Yorku) i koreografkinja, suosnivačica Plesnog centra TALA i supokretačica Platfome mladih koreografa, nedavno se vratila iz Londona, gdje je tjedan dana radila s kultnom engleskom grupom DV8. Poziv je uslijedio nakon uspješno obavljene audicije u Parizu.

Mi još nismo naviknuti na sustav audicija?

— Pojam audicija u nas je još nešto čega se ljudi boje i izbjegavaju, jer u slučaju da ne prođu to doživljavaju kao poraz. Volim audicije i često odlazim na njih. One mi pružaju novo iskustvo, još jedan dobar trening, nove ljude koje upoznaješ, osjećaj postojanja... Biti u dvorani okružen ljudima različitih kvaliteta, mogućnosti, pozadina. Dobra konkurencija uvijek mi dobro dođe da ponovno zavolim ovaj posao.

Prvi dio audicije održan je u Parizu u Theatre de la ville?

— Audicija je počela u 10 sati, ali sam ja došla ranije poučena ranijim iskustvima. Upisala sam se na listu: broj 39; nakon petnaestak minuta upitala sam djevojku pored sebe koji je ona broj. Rekla je 120... tek sam tada postala svjesna o kojoj se količini ljudi radi. Na audiciju je došlo šesto plesača! I sam Lloyd bio je jako iznenađen. Podijeljeni smo u četiri grupe (po stopedeset plesača!) Počeli smo s treningom modernoga baleta. Istaknuo je da traži ljude s jačom tehnikom, uza sve ostale segmente koji su mu bitni, kao glumstvenost, tjelesna spremnost i kondicija, kreativnost, promišljanje i totalna predanost njemu, ideji, projektu i DV8.

Već tijekom treninga doticao je ljude po ramenu. Onaj kojega dotaknem neka ode! Da, takav je život plesača, pomislila sam. Koliko smo mi u Hrvatskoj povlašteni ili možda izolirani. Je li to dobro ili loše?

Slijedila je jednostavna sekvenca po dijagonali koju je detaljno objasnio i spomenuo da želi vidjeti koliko možemo biti egzaktni u izvedbi.

U sljedećem krugu bilo vas je dosta manje?

— Ostalo nas je 65. Učimo sekvencu iz njegove nove predstave The Cost of Living. Tjelesno je naporna, zasniva se na snazi tijela i akrobatskim sposobnostima... (Audiciju prekida vijest da su se dvojica njegovih plesača ozlijedila dok su probavala dio iz predstave koju su trebali odigrati tu večer, pa je predstava otkazana!)

Sutradan ujutro ponovno počinjemo s treningom, no znatno zahtjevnijim. Slijedi improvizacija i testiranje kreativnosti. Niz improvizacija, primjerice improvizirajte Cunimgham, William Forsythe, new wave dance, sebe, joy — freedom, plešite kao u disku, zabavljajte se sa samim sobom, dijelovima tijela.

Uputa: budite svaki put drukčiji, ne ponavljajte pokret, istražujte sebe same!

Polegao nas je po dvorani, rekao da se opustimo i mislimo na nešto lijepo, što je u ovoj situaciji jako teško. Mislila sam kako sam stigla do te točke i da je šteta da sada ispadnem. Kako da se opustim kada sam napeta? Takvu selekciju nisam već dugo osjetila na svojoj koži, mislim da je posljednji put to bilo u New Yorku na audiciji za Alvin Ailey American Dance Center, kada je za BFA-program došlo preko više od osamsto plesača.

Dotaknuo me, ispala sam!?

Sve nas je skupio u krug i opravdao se kako nije očekivao toliki odaziv plesača, kako ovo nije njihov običaj, jer inače ljudi šalju CV i video pa oni selektiraju već unaprijed, i kako sa svakim obave intervju. A sve one koje je dotaknuo zamolio je neka ostanu.

Nisam mogla vjerovati svojim ušima, ostala sam među dvadeset plesača.

Uslijedili su zadaci vezani uz glumu. Jedna sekvenca s rekvizitom u ruci koju smo morali izvoditi u različitim stanjima, smijati se dok je izvodimo, biti šarmantni, pijani ali ne gubiti ritam. Sekvenca se uvijek mora izvesti točno.

Zatim je povukao liniju po dvorani: pet plesača bilo je postavljeno na liniju; imali smo tri minute da se prodamo, da drugi plesači/gledatelji baš nekog od nas izaberu zato što je poseban. Nevjerojatna je to situacija, što su ljudi sve kadri učiniti da bi bili izabrani!

Pa onda zadaci s improvizacijama u paru, kontakt-impro, osjećaj grupe i prostora... Jednostavno sam pomislila da ova audicija nikada neće prestati i da nikada neću doznati rezultat.

Na kraju nas je Lloyd ponovno sve okupio, postavio u liniju, u kameru smo govorili svoj broj, ime i prezime te iz koje zemlje dolazimo... Rekao nam je da ćemo unutar dva tjedna doznati rezultate... Ispričao se na brzopletosti jer su on i njegova trupa na turneji već desetak mjeseci i nisu imali vremena drukčije organizirati audiciju nego za vrijeme turneje, zahvalio se i pozvao nas na predstavu. (Jučer su plesači bili ozlijeđeni, a danas se predstava već izvodi. Pomislila sam: koliko plesačko tijelo u takvoj trupi kao što je DV8 može izdržati?)

I nakon dva tjedna stigli su rezultati?

— Mail je stigao točno kako je rekao. Pozvali su me u London da radim s njima tjedan dana! Naravno, svi troškovi pokriveni, i honorar. Novi projekt radit će se od travnja do listopada 2004, nakon čega slijedi jednogodišnja svjetska turneja. Na meni je velika odluka: moram dosta toga posložiti u glavi, da li ja to mogu i želim, jer bez potpune predanosti i zaboravljena privatnoga života, kako je napomenuo, bolje da ne dolazim. Ovdje je ipak TALA, peta Platforma, moja ljubav, obitelj, sve što volim i poznajem... u svakom slučaju, nije se jednostavno odlučiti bez obzira što se radi o DV8.

Ali drago mi je da sam bila i postigla taj rezultat. Ipak sam dokazala svoju vrijednost i dobila poticaj za dalje. Često u Hrvatskoj pod masom kritike zaboravite svoje vrijednosti i još stojim kod toga da mi imamo jako zahtjevnu publiku (i stručnu i onu drugu). Vidjet ćemo, imam još dosta posla prije odluke... A svim bih plesačima poručila da se svaka audicija isplati, bez obzira na pobjedu ili poraz. To je svakodnevica i jako bitan segment plesačkoga života.

Razgovarala Maja Đurinović