Adam i Eva

O Božiću svi se raspišu o rođenju djeteta Isusa, o štalici, jaslicama, pastirima, boru, darovima, božićnim jelima slatkima i slanima, o narodnim običajima raznih krajeva. Nisam primijetila da je itko u to predbožićno vrijeme spomenuo prve ljude na zemlji — Adama i Evu. Jest da istoga dana, 24. prosinca, na prvom mjestu u kalendaru piše Badnjak. Istina je da se uz večer uoči Božića vezuju naša najbrojnija i najljepša sjećanja. No toga je dana i spomendan prvih ljudi na Zemlji, Adama i Eve. Adam i Isus Krist međusobno su uvjetovani: da nije bilo Adama (dakako, i Eve), ne bi bilo ni Isusa Krista, novoga Adama. Jer grijeh iz Staroga zavjeta traži opravdanje u Novom zavjetu. Adam je slika onoga koji je imao doći (Rim 5, 14).

Od praha zemaljskog

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša (Post 2, 7). Potom uze čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. U Edenu (hebr. Zdhen, doslovno: blaženstvo, radost) izvirala je rijeka i natapala vrt, odakle se granala u 4 kraka: Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat. (Danas je ondje sve prije nego raj!) No nije bilo dobro da čovjek bude sam. Zato Bog načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, a čovjeku prepusti da svakoj dade ime. Ipak, čovjek još nije imao svoga para. Stoga Bog pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa. Bog mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi ženu (Post 2, 15-22). Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva (Post 3, 20). Ne bez razloga. Naime, hebr. havvah (hawwHh) znači ona koja daje život; grč. Eúa, crkvenolatinski Heva znači pramajka ljudskoga roda. Ni ime Adam nije daleko od postanka prvoga čovjeka. U Bibliji piše kako je on nastao — od praha zemaljskog. Hebrejski adamah znači zemlja, njiva (*dhHmHh, zemlja); Adam je, dakle, čovjek načinjen od zemlje. U tur. jeziku adam je čovjek općenito, ljudsko biće, a adamluk čovječnost. A ako se traži pandan Adamu, praocu ljudi, u tur. to je Adem (ar. ’Adäm), danas obično muslimansko muško ime, a u vjerskom kontekstu ime prvoga čovjeka koji je bio i prvi Božji vjerovjesnik (pejgamber).

Jabuka i smokvin list

Život prvih ljudi u raju prekinut je zbog neposluha. Bog im je dopustio jesti plodove sa svih stabala u vrtu, samo nisu smjeli dirati plod sa stabla spoznaje dobra i zla nasred vrta. Naravno, od Adama i Eve (dakle, od pamtivijeka) čovjeku baš nisu srcu prirasle jasne pogodbe, on bi uvijek htio za sebe nešto više (nad kruhom traži pogače), pa se Eva dala nagovoriti od zmije da ubere jabuku baš s toga zabranjenog stabla, a Adam se pak dao nagovoriti od svoje životne družice da u taj plod zagrize. Posljedica: izgon istočno od rajskog vrta te razne muke kojima su izloženi ljudi od rođenja do smrti. Ni zmija nije prošla nekažnjeno. Osuđena je da vječno gmiže po trbuhu i da je ljudi satiru.

A na zabranjeno voće podsjeća i jedan dio muškarčeva tijela — Adamova jabučica — kod nekih vrlo istaknuta izbočina na prednjem dijelu vrata. Naš izraz doslovan je prijevod njem. Adamsapfel, fr. pomme d’Adam, engl. Adam’s apple. No starije značenje nešto je drukčije: to je tzv. zrnata jabuka (lat. malum granatum), vrsta južnoga voća, mogranj, nar, morski šipak. Današnji izričaj potječe iz arapskoga, jer je u staroj arapskoj medicini terminološki izraz za taj dio tijela bio isti kao i za mogranj. Na to se u kršćanskom svijetu navezala legenda po kojoj se Adamu, dok je jeo zabranjenu jabuku, jedan zalogaj ’zahliknuo’ (zagrcnuo) u grlu i ondje ostao.

Sjećanje na izgubljeni raj kriju i modne kreacije Adamov i Evin kostim, što i danas doziva u pamet gole ljude. Naime, dok nisu zgriješili — a grijeh je bio jesti sa stabla dobra i zla te tako pokušati steći moć odlučivanja što je dobro, a što zlo, što pripada jedino Bogu — prvi ljudi bili su goli i, kako kaže Biblija, nisu osjećali stida. Sada, kad su im se otvorile oči, spoznali su svoju golotinju, zasramili se te su od smokvina lišća (još jedan modni detalj) spleli sebi pregače. I Adam i Eva bili bi danas prikraćeni za još jedan modni detalj, piercing na pupku. Naime, oni (osim u pučkoj umjetnosti) nemaju pupka, jer nisu rođeni, nego su stvoreni. Imali su i sljedbenika.

Sjećanje na praoca i pramajku

Adamiti su bili pripadnici kršćanske sekte u 2. i 3. stoljeću u Africi koji su goli prisustvovali vjerskim obredima, želeći živjeti što sličnije Adamu, a izraz je danas proširen na nudiste. Evina kći pak sinonim je za svaku ženu, pogotovo ako joj se želi natovariti na glavu osjećaj krivnje (zbog prestanka lagodna života u raju). Prvi rajski par trebao bi stalno biti pred očima kao upozorenje svakom političaru da skrati svoju govoranciju, tj. da je ne rastegne bez kraja i konca — od Adama i Eve. Svakodnevna (makar i mala) doza obzira prema drugima dobro bi nam došla. Adam je zapisan i na zemljovidima. Njegovim imenom nazvan je niz otočića dug 29 km što se poput mosta pružaju između Šri Lanke i Indije, a i na samoj Šri Lanki uzdiže se Adamov vrh (Adam’s Peak, 2243 m). U katoličkom kalendaru Adam i Eva zapisani su 24. prosinca. Uz blagdan Božića (rođenja čovjeka Isusa) sjetimo se i njih — praoca i pramajke ljudskoga roda.