Život nisu samo riječi

Život nisu samo riječi

Pantomima je jedna od prvobitnih grana umjetnosti. Iako se koristi kako u dramskom kazalištu tako i u operi, baletu i suvremenom plesu, kao samostalni scenski oblik prilično je marginalizirana. No u Ljubljani se 6. i 7. studenog ove godine rodio zanimljiv kulturni događaj, prvi Ljubljanski međunarodni festival pantomime (LMFP). Organizirao ga je Studio Carmensky iz Ljubljane, iza čijeg imena se krije Siniša Simon Pešić, i sam zaljubljenik u pantomimu i tehniku mime.

Pantomima se po legendi rodila u staroj Grčkoj, kada je neki glumac izgubio glas, pa se na sceni samo kretao, a umjesto njega govorio je njegov kolega, koji je stajao iza scene. Otud i ime pantomima (grč. pantos = sav, mimeomai = oponašati, mimos = glumac). U srednjem vijeku u pantomimu se ubrajaju igre glumaca i harlekina, poznatije kao commedia dell’arte. Bile su to akrobatske i lirske pantomime bez pravila i dramaturgije. Dok Francuz Etienne Decroux nije 1928. istražio i zapisao prva pravila tehnike pantomime i mime. Za njegovu školu pantomime karakteristično je vizualno materijalizirano osjećanje ljudi. Dakle, svjesno ovladavanje podsvjesnih tema, da svaki izmišljeni predmet ima svoju težinu, a osobe i prostor se oživljavaju. Za razvoj pantomime bitna je i škola Marcela Marceauja, ali je njegov stil više lirski i romantičan s profinjenim pokretima.

Na festivalu su sudjelovali predstavnici iz Slovenije, Srbije i Velike Britanije. U programu je bio najavljen i Damir Borojević iz Siska (član kazališne grupe Daska) s predstavom I to je ljubav, ali je nažalost bio zdravstveno spriječen.

Suvremena pantomima obuhvaća sve stupnjeve i oblike razvoja od najjednostavnijih osjećaja i događaja do najdubljih tjelesnih i duševnih stanja. Svaka pantomimska predstava ponajprije ovisi o mašti izvođača i njegovoj spretnosti. Vidjelo se iskustvo majstora pantomime Andresa Valdesa i njegova ustrajnost na realističkoj, jedva stiliziranoj suvremenoj pantomimi bez bilo kakvih scenskih pomagala (glazba, glas, rekviziti).

U tome ga prati i njegov učenik Siniša S. Pešić, koji se smjelo upustio u vizualizaciju aktualnog događaja Sjedinjavanja Europe simbolikom nabiranja šarolika i ponekad nespojiva cvijeća, tj. državica. Kraj je smišljeno nedovršen: kucanje na vrata gospođe Europe, da joj se izruči napravljeni buket...

Pravom tehnikom i maštom pantomimičar mora dočarati predmete i oživiti ih. Tako smo s Ivicom Klemencom, koji ima izvrsnu mimiku lica, bili na željezničkoj postaji, te zajedno s njim čekali vlak u nedogled... A s Johnom Langom vukli smo iluzorno uže iznad glava... Izvođači su bili dovoljno sugestivni da na ovom rijetkom, zanimljivom i zabavnom festivalu izazovu doista istinsku reakciju.

Neda Galijaš