Zdravka Krstulović

Zdravka Krstulović

Split, 30. svibnja 1940–Varaždin, 5. prosinca 2003.

Zdravka Krstulović rođena je u blizini teatra i od rane je mladosti participirala u svim granama kazališne umjetnosti; od baleta i operete do prvih dramskih uloga. Usmjerivši svoju naobrazbu prema područjima humanističkih znanosti i umjetnosti, od osnovne i srednje muzičke škole do klasične gimnazije i Akademije dramske umjetnosti, Zdravka Krstulović trasirala je svoj put prema kazalištu kao umjetnica koja se, uz izniman talent i ljepotu, također oslanjala na svoj jaki intelekt i široko obrazovanje.

Nakon završene akademije 1965, kao stipendistica HNK Split odmah ulazi u stalni angažman. Igra u gotovo svim predstavama i ostvaruje iznimne uloge koje su obilježile jednu od najblistavijih epoha splitskog HNK: Mare u glasovitoj Fotezovoj Kati Kapuralici, Kate Aždaja u Libru Marka Uvodića, Charlotte Corday u Marat/Sadeu, naslovna uloga u Svetoj Ivani, Helena u Trojankama, Ismena u Antigoni, Desdemona u Othellu, Calamity Jane u istoimenom mjuziklu...

Od 1971. do 1978. prelazi u slobodne umjetnike i igra uglavnom u zagrebačkim kazalištima ITD-u i Teatru u gostima, te na Splitskom ljetu. Snima pet filmova i dvije popularne serije Malo misto i Velo misto, u kojima ostvaruje antologijske uloge Anđe i Violete.

Povratkom u splitski HNK 1978. započinje zrelija faza njezinoga glumačkoga stvaralaštva koju pamtimo po mnogobrojnim i jedinstvenim ulogama: Glorija u istoimenoj Marinkovićevoj drami, Gemma Polić u Kamov, Smrtopis, Petrunjela u Dundu Maroju, Gertruda u Hamletu, Majka u Divljoj patki, Anka u Tragediji mozgova, Marija Brka u Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću, Dona Elvira u Don Juanu, naslovna uloga u Gorkim suzama Petre von Kant, May u Više od ljubavi, Magdalena u Šimunu Cirencu, Agneza u Pustolovu pred vratima, Jokasta u Edipu, klaun i gospođa Peachum u Operi za tri groša, Vojniceva u Drami bez naslova, Klara u Ledi, Puck u Snu ivanjske noći, Luda u Learu, Linda Bošković u Maminom srcu...

Za svoj je umjetnički rad dobila niz nagrada, između ostalih Godišnju nagradu grada Splita 1982; Nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1967. za ulogu Mare (Kate Kapuralica), za ulogu Kate Aždaje 1969, za ulogu Krčmarice (Jacques fatalist) i Gemme (Kamov, smrtopis) 1982. i dr. Posljednju u nizu nagradu dodijelilo joj je matično Hrvatsko narodno kazalište Split. Povodom 110. obljetnice kazališne zgrade, novoustanovljena nagrada Ivo Tijardović za najbolje umjetničko ostvarenje i rad u Hrvatskom narodnom kazalištu Split u svibnju ove godine pripala je upravo Zdravki Krstulović.

Zdravkine uloge pamtit će se po njezinoj jedinstvenoj strasti i mudrosti, po klaunovskom smijehu i suzama gorčine neispunjenih snova, po kricima bijesa, po šutnji u svetim trenucima samozatajnosti, po vječnoj upitanosti nad životom i spremnosti na pustolovine po labirintima ljudske duše, po tragičnoj nježnosti, po »kvintesenciji ženstvenosti u njenim najiracionalnijim, najtajanstvenijim, tamnovitim porivima, u svemu onome što ženu čini ljudskim bićem« (Foretić). Duhovna ostavština Zdravke Krstulović je neizmjerna; svojim partnerima na sceni, suradnicima, redateljima služila je kao vječna inspiracija neprestanog traganja za istinom na sceni, za onim trenutkom kazališne magije kada imaginarni svijet postaje stvarnijim od stvarnosti, a scenska stvarnost umjetnika postaje dijelom univerzalnog ljudskog iskustva.

Ivica Luetić