Sustavno promicanje spoznaja

Sustavno promicanje spoznaja

Izlaganja su bila podijeljena u tri tematske skupine; arhitektura, skulptura i slikarstvo

Kruno Prijatelj tijekom dugogodišnje plodne znanstvene karijere radio je na popularizaciji hrvatske povijesti umjetnosti u inozemstvu, sudjelovao je na brojnim međunarodnim skupovima, u kojima je izlagao o vrhunskim umjetničkim ostvarenjima koja pripadaju hrvatskoj umjetničkoj baštini. Nije stoga čudo da se na skup odazvalo nekoliko njegovih uvaženih inozemnih kolega i prijatelja

Dana 21-22. studenog ove godine u palači Milesi održan je međunarodni znanstveni skup u spomen na Krunu Prijatelja (umro 1998) pod naslovom Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, u okviru Tjedna knjige mediteranske tematike, a u organizaciji splitskog Književnog kruga, Galerije umjetnina Split i Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu. Skup je otvoren izlaganjem akademika Tonka Maroevića posvećenom opusu istaknutoga hrvatskog povjesničara umjetnosti, Od baroka do suvremenosti i natrag. Maroević je evocirao sjećanja na Krunu Prijatelja (koji je djetinjstvo proveo u palači Milesi, gdje je tada živjela obitelj njegove majke, Tacconijevi), podsjetivši ne samo na njegove zasluge u proučavanju barokne umjetnosti na istočnoj obali Jadrana, poradi kojih ga je svojedobno Zlatko Gall bio nazvao Prijateljem od baroka, nego i na njegov prinos proučavanju hrvatske umjetnosti drugih razdoblja (renesanse, moderne, Emanuela Vidovića...).

Zanimljivi strani izlagači

Izlaganja su bila podijeljena u tri tematske skupine; arhitektura, skulptura i slikarstvo.

Kruno Prijatelj tijekom dugogodišnje plodne znanstvene karijere radio je na popularizaciji hrvatske povijesti umjetnosti u inozemstvu, sudjelovao je na brojnim međunarodnim skupovima, u kojima je izlagao o vrhunskim umjetničkim ostvarenjima koja pripadaju hrvatskoj umjetničkoj baštini. Nije stoga čudo da se na skup odazvalo nekoliko njegovih uvaženih inozemnih kolega i prijatelja. Elena Calvillo iz Dickinson College, koja je nedavno doktorirala na opusu Julija Klovića, govorila je o ikonografiji minijature s prikazom kralja Davida i Betšebe koja se nalazi u Časoslovu Farnese, remek-djelu našeg najvećeg minijaturista, danas u Pierpont Morgan Library. Stanko Kokole, s Koparskog sveučilišta, govorio je o boravku jednoga ljubljanskog studenta u Rimu 1707. godine i njegovom pručavanju antičkih skuptura u rimskoj Zbirci Borghese. Samo Štefanac pročitao je referat kolege s ljubljanske katedre za povijest umjetnosti, barokologa Mateja Klemenčiča o udjelu mletačkih kipara Marina Gropellija (ujedno graditelja crkve sv. Vlaha) i Giovannija Toschinija u dubrovačkoj skulpturi na početku Settecenta. Istaknuti poznavalac bokeljskog slikarstva Rajko Vujčić govorio je o recentnom nalazu dosad potpuno nepoznatih fresaka u crkvi sv. Nedjelje, koja se nalazi u sklopu kasarne u Kumboru, a koje on na temelju vrlo uvjerljivih stilskih analogija pripisuje najvećem bokeljskom baroknom slikaru Tripi Kokolji. Profesor Giorgio Fossaluzza s veronske katedre za povijest umjetnosti govorio je o vezama Krune Prijatelja sa talijanskim povjesničarima umjetnosti i njegovom sudjelovanju na brojnim tamošnjim kongresima. U izlaganju, u okviru rasprave koja se održala na kraju simpozija, dao je recenziju izložbe pod naslovom Izbor djela iz zbirke starih majstora koju je u okviru skupa organizirala Galerija umjetnina (u kojoj je Kruno Prijatelj bio ravnatelj od 1950. do 1979). Fossaluzza se osvrnuo na neke od atribucija danih u katalogu, davši neke nove zanimljive prijedloge koji će zasigurno biti poticajni u budućim istraživanjima. Izdvojimo tako njegov prijedlog da se slika Krist i Samarijanka približi uz slikara Antonija Domenica Beverensea. Uz krug tog slikara Višnja Bralić je u katalogu izložbe povezala sliku Junona traži Iju od Jupitra. Ako bi te primamljive atribucije bile točne, značilo bi da splitska Galerija uz djela slavnih baroknih venecijanskih slikara Antonija Zanchija, Mattea Ponzonija, Gregorija Lazzarinija, Girolama Brusaferra, posjeduje i dva djela umjetnika koji se posljednjih godina sve više nalazi u žarištu izučavanja poznavaoca venecijanskoga baroknog slikarstva.

Predano istraživanje baštine

Od domaćih izlagača na prvom mjestu naveli bismo prilog nestora hrvatske povijesti umjetnosti Ive Petriciolija o recentnoj restauraciji ikone Bogorodice s Djetetom u crkvi sv. Šimuna u Zadru, u kojem autor donosi nove podatke o njezinoj ikonografiji.

Ako bismo išli kronološki, tada bismo trebali upozoriti na izlaganje Emila Hiljea, koji je u svom referatu donio nove podatke o boravku kipara Andrije Alešija u Zadru, što je izazvalo veliku raspravu sudionika.

Ivo Babić govorio je o oporukama trogirskog plemića Koriolana Čipika (autor knjige o Azijskom ratu) i njegovih roditelja. Nevenka Bezić Božanić govorila je o utjecaju susjedne obale na kulturu življenja u Dalmaciji u 17. i 18. stoljeću (temeljem njezizinog dugogodišnjeg izučavanja arhivske građe i sačuvane građe na terenu): točnije pokućstvu, odjeći-modi, slikama, knjigama, glazbalima koje je dalmatinsko građanstvo i plemstvo nabavljalo u Italiji — o građi koja svjedoči o visokoj kulturnoj razini dalmatinske sredine u baroknim stoljećima.

Vladimir Marković ukazao je na utjecaj koji su u dalmatinskoj sakralnoj arhitekturi 17. i 18. stoljeća ostavile neke od dalmatinskih katedrala (poput odjeka trogirske katedrale na crkvama trogirskog područja). Katarina Horvat Levaj govorila je o prisutnosti velikoga sicilijanskog baroknog graditelja Tommasa Napolija u Dubrovniku. On je u Dubrovniku radio na samom početku karijere. Pokazuje se da je ne samo radio na prvom projektu buduće barokne dubrovačke stolnice nego da je istodobno radio na projektu današnje dubrovačke biskupske palače. Ivana Prijatelj i Lovorka Čoralić svojim su referatom bacile novo svjetlo na dosad manje poznata dalmatinskog graditelja Viska Ignacijeva Macanovića, ukazavši na dosad nepoznata njegova djela kao graditelja i klesara. Radoslav Bužančić govorio je o svom recentnom konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na zvoniku trogirske katedrale, koji je otkrio nove podatke o tom izvanrednom spomeniku, započetu u 13. stoljeću, gradnja kojeg se završila u doba baroka. Bužančić se posebno osvrnuo na Bokanićevu fazu izgradnje zvonika te četiri (nedavno restaurirane) skulpture slavnog venecijanskoga manirističkog kipara Alessandra Vittorije koje se nalaze pokraj piramide zvonika.

Na njegov referat nadovezuje se izlaganje Joška Belamarića o barokizaciji kapele bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali. Belamarić je ukazao na izmjene koje je doživjela kapela tijekom 17. i 18. stoljeća, i ujedno objasnio zašto u recentnom konzervatorskom zahvatu kapela nije vraćena na prvobitnu renesansnu fazu, kako je svojedobno predlagao Radovan Ivančević.

Vlasta Zajec govorila je o kipu sv. Jeronima u Valici kojeg je u 18. stoljeću naručio trogirski biskup Jerolim Fonda. Taj je kip odjek jedne popularne skulpture iste teme Alessandra Vittorije.

Naglasak na baroknoj građi

Milan Pelc dao je ikonološko-ikonografsku analizu fresaka Pelegrina Broccarda u ljetnikovcu čuvenoga dubrovačkog biskupa Ludovica Beccadellija. Radoslav Tomić govorio je o slikama Carla Maratte, poznatoga talijanskog baroknog slikara Schiavonska porijekla, na dubrovačkom području, kao i o odjecima nekih njegovih djela u radovima dubrovačkih slikara. Vedrana Gjukić govorila je o slikama Giovannija Cingerija u dubrovačkom Kneževu dvoru i zbirci Katić te općenito o zastupljenosti tog zanimljivog pejzažista u dalmatinskom slikarstvu. Posebno valja istaknuti referat Višnje Bralić, koja je govorila o slikama Girolama Brusaferra u Hrvatskoj vrlo uvjerljivo atribuirajući ovom venecijanskom slikaru s početka Settecenta (čija su dva djela izložena na izložbi koja prati kongres) nekoliko djela. Sanja Cvetnić u referatu je govorila o utjecaju koji je ostavio čuveni isusovački graditelj, slikar i teoretičar Andrea Pozzo na najvažnijeg pavlinskog baroknog slikara Ivana Rangera, ukazavši na niz ikonografskih rješenja koje je Ranger u svojim freskama preuzeo od Pozza. Atributivni prijedlog Nine Kudiš Burić da se slika sv. Ljudevita Tuluškog iz župne crkve u Motovunu pripiše mladom Antoniju Zanchiju izazvao je vrlo zanimljivu konstruktivnu raspravu sudionika. Valja istaknuti referat Margarite Sveštarov Šimat, koja je govorila o odjecima djela manirističkoga slikara Schiavonea Andree Meldole (Andrija Medulić) u francuskoj grafici 18. stoljeća, što govori kako su njegovu umjetnost cijenili ljubitelji umjetnosti u to doba u Francuskoj. Posljednje predavanje Mirjane Repanić Braun bilo je posvećeno slikarskim djelima u sjevernoj Hrvatskoj koja su nastala prema grafikama rađenim prema djelima poznatih talijanskih majstora.

Želja je organizatora (koji najavljuje tiskanje zbornika) da ovo ne bude i jedini skup posvećen Kruni Prijatelju, nego da bude početkom jedne kolajne skupova posvećenih temama kojima se bavio istaknuti hrvatski znanstvenik. Takvi bi skupovi trebali zadržati internacionalni karakter.

Melania Comper