Preminula Edna Phillips Rosenbaum

Preminula Edna Phillips Rosenbaum

U Cathedral Villageu, u devedeset i šestoj godini života, preminula je prva žena solistica u nekom velikom američkom orkestru: godine 1930. Edna Phillips Rosenbaum postala je prva harfistica Simfonijskog orkestra iz Philadelphie. Rođena u Readingu, harfu je studirala na Curtis Institute of Music u razredu Carlosa Salzeda, a u Filadelfijski orkestar stupila je u dvadeset i drugoj godini na poziv Leopolda Stokowskog. Svirala je do 1946, a potom se sve do 1986. posvetila ulozi ravnateljice Settlement Music School. Utemeljiteljica je i filadelfijske podružnice nacionalne organizacije Young Audiences, posvećene organiziranju besplatnih koncerata i glazbene edukacije za školsku djecu.

Tajna je u klimi

Autori nove teorije koja pokušava objasniti tajnu Stradivarijevih violina dendrolog su Henri Grissino-Mayer sa Sveučilišta Tennessee i klimatolog Lloyd Burckle sa Sveučilišta Columbia. Prema njihovim istraživanjima drvo razvija posebne akustičke osobitosti kada raste tijekom duljega hladnog razdoblja. Jedno takvo, poznato kao Maunderov minimum, pogodilo je Europu između 1645. i 1715. godine, a ime je dobilo prema E. W. Maunderu, astronomu koji je u tome razdoblju uočio pad solarne aktivnosti. Stradivari je rođen godinu prije početka Maunderova minimuma, dok je najbolje i danas najcjenjenije instrumente izgradio između 1700. i 1720. godine. Ti se podaci, pak, poklapaju sa sporijim rastom europskog drveća između 1625. i 1720. godine, koje obilježuju izrazito zbijeni godovi. A takvi godovi upućuju na zaključak da je drvo veće otpornosti i gustoće, pa onda i veće kvalitete.

Nagrade

Grawemeyerova nagrada

Unsuk Chin, korejska skladateljica s mjestom boravka u Njemačkoj, dobitnica je Grawemeyerove glazbene nagrade Sveučilišta Louisville za 2004. Nagradu u vrijednosti od dvjesto tisuća američkih dolara primit će za Koncert za violinu i orkestar. Djelo su siječnja 2002. praizveli violinistica Viviane Hagner i članovi Njemačkoga simfonijskog orkestra pod ravnanjem Kenta Nagana. U objašnjenju nagrade Koncert se opisuje kao »sinteza sjajne orkestracije, profinjenih zvučnosti, eksplozivne izražajnosti, glazbenih zagonetki i neočekivanih obrata«. Djelo su dosad izveli Simfonijski orkestar Finskoga radija i Filharmonija iz Seoula, a u siječnju sljedeće godine britansku premijeru priredit će Simfonijski orkestar BBC-a pod ravnanjem Martyna Brabbinsa. Chin je treća skladateljica koja će primiti ovu vrijednu nagradu od njezina utemeljenja 1985. godine; dosad su je primile Kaija Saariaho za operu L’amour de loin (2003) i Joan Tower za orkestralno djelo Silver Ladders (1990). Grawemeyerova zaklada, utemeljena posljednjom željom industrijalca Charlesa Grawemeyera, nekadašnjeg diplomanta Sveučilišta Louisville, dodjeljuje milijun dolara godišnje u obliku pet jednakomjernih nagrada: za glazbenu kompoziciju, obrazovanje, religiju, psihologiju i ideje što unapređuju svijet.

Izdavaštvo

Boosey otkupio HgCapital

Izdavačka kuća Boosey & Hawkes najavila je da su njezini dioničari prihvatili prošlomjesečnu ponudu tvrtke HgCapital: izjavom objavljenom prije tjedan dana potvrđuje se da će HgCapital za 44,3 milijuna američkih dolara otkupiti sve Booseyjeve dionice, a to znači da će kuća zadržati privatni status i, time, dosadašnju izdavačku politiku usmjerenu uvelike na suvremene skladatelje. Potraga za kupcem počela je još 2001: problemi s odjelom za gradnju instrumenata, financijske nepravilnosti u američkoj podružnici i pogon u sjevernom Londonu u kojemu su se gradili instrumenti s greškom, bitno su umanjili vrijednost Booseyjevih dionica i doveli do duga od četrdeset milijuna američkih dolara. Cjelokupni je odjel za gradnju instrumenata, stoga, veljače 2003. za 33,2 milijuna dolara prodan grupaciji Rutland Fund Management. I uprava kuće i zastupljeni skladatelji — a među njima John Adams, Steve Reich, Ned Rorem i mnogi drugi — iskazali su zadovoljstvo postignutim dogovorom, rasterećeni opravdane bojazni da će se, otkupi li Boosey neka veća kompanija, uvelike promijeniti njezina dosadašnja izdavačka politika.

Borko Špoljarić