Otvorena vrata drugoga vremena

Otvorena vrata drugoga vremena

Ima ovdje velikih bitaka i epskih sekvenci, majstorski uprizorenih i tehnološki kompetentnih do još neviđene mjere. Weir ipak u prvi plan stavlja ljude na Surpriseu, i svakome od njih pruža autentičnost

Napokon! Evo filma koji spreže punu zrelost vizualnoga pripovijedanja s najvišom razinom tehničkog umijeća. Jer, znate već kakva su vremena. S jedne strane, efekti su stvorili zasićenje u publike i kritike, temeljeno na uvjerenju da je danas sve moguće predočiti. Ali to je predočavanje skupo, pa Hollywood gotovo bez iznimke osigurava investiciju kresanjem svih latentnih ambicija na onaj prokleti najmanji zajednički nazivnik. S druge strane, pak, imamo praktički ludizam na art-sceni: nije rijetkost da se neki film nagradi na festivalima ponajprije zato što je odbio imati išta s efektima i visokom tehnologijom. Što, dakako, dovodi do prilično shizofrene situacije. Dokle god ni Hollywood ni elita ne žele ozbiljno promisliti i uporabiti tehnologiju, sve će se vrtjeti oko nje; bit će njezini robovi.

I na kome ostaje održavanje ekvilibrija između vrhunske vještine i umjetničkog dosega? Na onoj šačici sretnih autora koji su dospjeli u prvu ligu Hollywooda, pa se mogu služiti tom »najboljom maketom za vlakiće na svijetu« (kako je rekao Orson Welles pri snimanju Građanina Kanea, filma dupke ispunjena vizualnim efektima) na autentičan način. Ove godine, to su bili Ang Lee, Peter Jackson — i, za divno čudo, Peter Weir.

E sad, tko bi to očekivao od Weira? Ne zato što bi njegovi raniji radovi bili sporni, naprotiv; nego zato što je njegov jedini izlet u tehnološki složeniju građu bio Truman Show, klasičan primjer visokoga koncepta koji nije otišao ne znam kamo kao drama. A Gospodar i ratnik bio je još klasičniji visoki koncept. Zasnovan na dva — i to ne uvodna — romana iz serijala Patricka O’Briena, film se ne zasniva na velikom dramskom sukobu. Gotovo cijela radnja smještena je na jedan jedini brod, HMS Surprise, britansku lađu za ratna djelovanja na južnim morima tijekom napoleonskih ratova: njegov kapetan, Jack Aubrey, ujedno je i zapovjednik vojnih i marinskih postrojbi na brodu. (Otud dvije titule iz naslova, koje su se pokazale tako glavolomnima i za distributera filma i za izdavača knjige.) Surprise dobiva zadatak onesposobiti i po mogućnosti uloviti moćniji francuski brod Acheron. I to je uglavnom sve: Aubrey i posada love Acheron tijekom 138 minuta filma.

Manje je više

I nema ničeg ljepšeg. Weir je toliko profinjen u prezentaciji životne i ratne realnosti kapetana, njegova najboljeg prijatelja, brodskog liječnika Maturina i ostatka posade, da se odsutnost složene dramaturgije vrlo brzo pokazuje kao prednost. Gospodar i ratnik pripada najrjeđoj od svih filmskih vrsta, onoj koja otvara vrata nekog drugog vremena, s drukčijim i ne uvijek shvatljivim moralnim, političkim i kategorijalnim stanjem duha: nijednom ne stječete dojam kako su odnosi i situacije ispeglani za volju prihvatljivosti suvremenom ukusu. Ako je Kraljevska mornarica imala malodobne dočasnike, onda Weir to uzima zdravo za gotovo i od publike očekuje isto; ako su oni stradavali, onda Weir neće to iskoristiti za lako emocionalno poentiranje — za razliku od mnogih razvikanih festivalskih autora. Cijelim se filmom provlači ta autorska filozofija manje je više: a ona potiče gledatelja na duboko poštovanje.

Ima ovdje velikih bitaka i epskih sekvenci, majstorski uprizorenih i tehnološki kompetentnih do još neviđene mjere. Weir u prvi plan stavlja ljude na Surpriseu, i svakome od njih pruža autentičnost, ne opterećujući materijal tumačenjima iz današnje perspektive. Ovo je bio neki drugi rat, u nekom drugom vremenu; iako se čini da je Maturin malo svjesniji republikanskih ideala od ostalih, klasne i ine razlike nikad ne dolaze u prvi plan. Sve su pobjede, porazi i frustracije likova (trajna šala filma Maturinovi su pokušaji da posjeti otočje Galapagos, gdje bi možda došao do teorije evolucije tridesetak godina prije Darwina), napokon, ispričane na najepskijoj zamislivoj pozadini — pučini oceana, koja se ovdje može gotovo omirisati.

Upravo je u tome veličina onoga što je Weir ovdje ostvario. Bez velikih gesta stvorio je velik film, pametan, posve zreo, epski film za odrasle. U žanru velikih pomorskih filmova koji prikazuju neka druga vremena ne pamtim suptilniji i inteligentniji naslov — skorije dobitnike Oscara iz epskog žanra da i ne spominjem. I još nešto: ako sam na Pirate s Kariba išao s niskim očekivanjima i onda još tijekom prvih pola sata morao u više navrata isključivati dio po dio mozga, Gospodaru i ratniku prišao sam s velikim očekivanjima i nisam se prestao ugodno iznenađivati.

Vladimir C. Sever