Originalni izričaj

Originalni izričaj

Relativno oskudno diskografsko područje dalmatinske klapske pjesme ovog je ljeta obogaćeno jednim od rijetkih albuma ženske vokalne skupine. Za riječke Baklje kažemo da su vokalna skupina, a ne klapa, tek da bismo zadovoljili puriste, koji klapom nazivaju isključivo tradicionalno sastavljene skupine koje se sastoje od pet do osam pjevača, koje započinje solističkim uvodom prvoga tenora, nakon koga se uključuju ostali pjevači izvodeći akordičku pratnju.

No, budimo demokratičniji i, da se ne pletemo izrazima poput klapsko pjevanje ženske vokalne skupine, nazovimo Baklje — ženskom klapom. Iako je riječ o netipičnom broju od devet pjevačica, Baklje, koje postoje već deset godina, savršeno su se uklopile u domaću klapsku scenu i nastupaju širom naše obale, a posebno uspješno na omiškom Festivalu, gdje se od nastanka do danas redovito plasiraju u finale. Na istoj priredbi Baklje su tri godine uzastopce osvajale četvrto mjesto.

Pažljiviji slušatelj albuma S moren zora sviće morat će se odmah suglasiti s opisom njegove tematske i ugođajne odrednice s ovitka: »Pjesma. Ona dira gdje i riječ majke. I živo traje u sve naše dane. Pjesmom pružaš ruku, otvaraš dušu, vidiš neviđeno... I tako raspjevan se umiriš, otvoriš i ne govoriš. Sve kaže pjesma.«

I zaista, četrnaest skladbi ovog albuma, koje se kreću u rasponu od pučkih napjeva do autorske pjesme, dokazuju da tradicionalna tematika može biti itekako aktualna i danas, a da dalmatinska melodija, osuvremenjena ili ne, znači univerzalnu vrijednost.

Za razliku od klapa koje njeguju izvorni oblik, poznat pod nazivom na uho, Baklje djeluju u drugoj skupini ovih sastava, onoj s glazbenim voditeljem. U njihovu slučaju to je danas Ante Rados, čiji prinos na albumu vrednuje skladatelj Duško Tambača: »Kvalificiranom uhu, potpomognutom potrebitom dozom klapskog feelinga, ne može promaknuti činjenica da je... pozitivni voditeljski angažman Ante Radosa u cijelosti prisutan. On ga temelji na prepoznavanju i poniranju u bit datoga glazbenog predloška, bilo da je riječ o obradi pučkoga napjeva ili pak o skladbi.«

S ovime će se morati složiti i nekvalificirano uho, posebno u slučaju bloka od pet pučkih napjeva s početka albuma, prije svega, čeznutljivoj Da mi nije milo i arhaična ugođaja, Spomeni se jedno vrime, koji slijedi nakon višeznačne uvodne Moj brodiću, u kojoj se, zanimljivo, kao tekstopisac pojavljuje slikar Izvor Oreb. Na to se logično nadovezuju skladbe središnjega dijela albuma, osobito nježne Suze tvoje i O moru.

Isto tako, završni dio albuma, odnosno skladbe Stine i Mornareva žena, svojim inovativnim aranžmanima, koji lijepo ocrtavaju »novi klapski izričaj«, znače savršeni dramaturški završetak albuma, puta u kojem se krećemo od narodnog stvaralaštva, obrade pučkih napjeva do novih skladbi nastalih na njihovu temelju te završavamo smjernicama suvremene klapske pjesme.

Lijepo zaokružena cjelina, originalni izričaj i prekrasan sklop ženskih glasova. Svakako, užitak za svakoga klapskog sladokusca, ali i za svako nekvalificirano uho.

Velimir Cindrić