Moćan zvuk kraljice

Moćan zvuk kraljice

Ivo Dropulić vrlo je sigurnom svirkom, priveo kraju svoj iznadprosječno zahtjevan i uspješan koncertni nastup

Kao četvrti u nizu, od njih dvanaest iz ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj, u dvorani palače MH u Zagrebu priredio je koncert violinist Ivo Dropulić, uz glasovirsku pratnju Andreje Feitl, u ponedjeljak 24. studenog 2003. Nakon niza nagrada, priznanja i koncerata Ivo Dropulić bio je prvi predstavnik Hrvatske na eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika u Berlinu prošle godine. Sada sedamnaestogodišnja mlada violinska nada naših želja za ponovnim vrhunskim dostignućima naše guslačke sredine, Ivo Dropulić, student razreda prof. Leonida Sorokova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, predstavio se zahtjevnim programom virtuoznih skladbi.

Raspored je započeo vrlo poznatom Introdukcijom i Rondom capricciosom, op. 28 Charlesa Camilla Saint-Saënsa. U originalu djelo skladano za violinu i orkestar, gotovo je bez iznimke jedna od točki iz programa međunarodnih natjecanja za violinu u disciplini virtouznih skladbi uz glasovirsku pratnju. Nakon uvoda, s prekrasnom pijevnom temom Ronda, djelo je kao stvoreno pokazati privlačnost ljepote zvuka sopranskoga gudačkog glazbala, kraljice svih instrumenata, violine, što nam je Ivo Dropulić uspio dočarati točnošću i tehničkom jasnoćom uz umjerenost brzine izvedbe. Njegovo pomno odgajano izvođačko poštenje prikazalo nam je mladoga violinista svirkom u kojoj se može uživati prepustivši se ugodi slušanja.

Zvukovna zaokruženost

U rasporedu je slijedila Burlesca za violinu i glasovir Žarka Dropulića, orguljaša i skladatelja, oca violinista Ive. Bila je to prva javna izvedba djela iz programa spomenutoga nastupa na berlinskom eurovizijskom natjecanju, kao dio zadanih propozicija 2002. godine. Skladba počinje istinskom burlesknom temom violine a brzim odgovorom u glasoviru, kao suprotnost početku u srednjem dijelu skladbe melodijski je izražajni pokret, u glasoviru pa u violini, dok vrhunac dolazi u reprizi, vodeći nas u kodu zaokruženom bravurom u potpuno dinamičko smirenje kraja skladbe.

Bez stanke u programu Ivo Dropulić recital je nastavio skladbom Niccoloa Paganinija, ideala violinističkog virtuoziteta kao vrhunskog izvođačkog i stvaralačkog dosega, započevši taj dio programa La Campanellom, trećim stavkom Drugog violinskog koncerta u h-molu, op. 7, vrlo često izvođene samostalno, sa zvukovnom karakteristikom podsjećanja na glas zvona, stavačnu skladbu punu vedrine, misaone zaokruženosti i vrhunskih izvedbenih dopadljivosti.

U završnom slijedu recitala mladi je umjetnik nastavio program skladbama N. Paganinija za violinu solo, izvevši dva od 24 Capriccia iz op. 1, i to najprije Četvrti u c-molu, a zatim melodijom teme i brojnim njezinim obradbama vrlo poznati posljednji, 24, u a-molu. Vrhunski virtuoznom Introdukcijom i varijacijama na temu Nel cor piu non mi sento iz opere La Molinara Giovannija Paisiella, Ivo Dropulić vrlo je sigurnom svirkom, u kojoj je još poželjeti više izraza, priveo kraju svoj iznadprosječno zahtjevan i uspješan koncertni nastup.

Andrea Feitl bila je pouzdana, sigurna i besprijekorna pratnja na glasoviru prvoga dijela rasporeda.

Ideja organiziranja ciklusa koncerata Matice hrvatske s predstavljanjem dvanaest iznimno darovitih mladih glazbenika iz cijele Hrvatske zasigurno je ovim recitalom u potpunosti potvrdila svoj puni smisao.

Zlatko Stahuljak