Misaono-emocionalni labirint

Misaono-emocionalni labirint

Don DeLillo, Americana, prev. Marijana Javornik Čubrić, Hena com, Zagreb, 2003.

Voditi neku misaonu bitku s globalizacijom doima se toliko naporno, možda i uzaludno, kao i skladati neke iskonske lirske stihove u ozračju komercijalne proze. Iako takva štiva, koja kritički analiziraju skrivene fenomene suvremenoga društva, ne stvaraju neku zaradu, ipak priskrbljuju intelektualni ugled, pa i u sferi književne beletristike. Ni Michael Houellebecq, ni Jonathan Franzen, ni don DeLillo, na primjer, nisu uopće lako čitljivi pisci, pa ipak su ih njihove misaone i emotivne panorame suvremene zbilje, ma koliko ih je teško prepričati, dovele na vrh suvremene svjetske proze. Da bi knjiga bila ugledna, očito po papiru treba prosuti i neku pamet, a ne samo slijediti zbilju, a da i pamet otvara vrata do čitateljstva, može potvrditi upravo planetarni uspjeh Houellebecquovih Elementarnih čestica ili uspjeh Franzenovih Korekcija, romana koji je, čim se pojavio u Americi, prodan u oko milijun primjeraka.

Iza fasade

Toj skupini, možemo reći i američkoj grupi intelektualnih pisaca, koji ruše kapitalističke, odnosno, američke snove, pripada svakako i Don DeLillo, autor trinaest romana, dobitnik uglednih književnih nagrada (National Book Award, PEN/Faulkner itd.), pisac koji je od svoga autističnog intelektualnog svijeta uspio stvoriti i beletrističku slavu. Njegov roman Americana drugi je prevedeni roman u izdanju Hena coma (nakon knjige Umjetnica tijela). Riječ je o vrlo složenu romanu sa širokim pripovjedačkim krilima — od pustolovina do dubokih meditacija, u kojima se na kraju ta opsežna priča i smiruje. Slično kao i Jonathan Franzen u svojem romanu Korekcije, i Don DeLillo secira unutarnji život rasprostranjenoga i umreženog američkog svijeta, pretvarajući duboke psihologije raznih izgubljenih ljudi u dramatični psihogram suvremenoga društva.

I jedan i drugi daju, iza fasade raskošnoga i ubrzana reklamerskog svijeta, usporeni svijet neprilagođenih pojedinaca, kojekavih psihotičnih likova koji ne umiju slijediti imperativ za srećom, čije se neostvarene žudnje pretvaraju u nesreću. No, dok je Franzen, premda također vrlo misaon pisac, ipak realističan, odnosno razumljiv, kako u opisivanju vanjskoga, tako i u dijagnosticiranju unutarnjega svijeta, Don DeLillo odmaknuo se mnogo više u neke imaginarne, mistične vode, suprotstavljajući se integralnom elektronskom životu svijetom umreženih sjećanja, meditacija, razmišljanja. Don DeLillo je daleko složeniji pisac, koji gotovo ne postavlja nikakve granice u mješavini intelektualnog i poetskog, koji s podjednakom strašću i rasteže građu i zgušnjava je u digresijama, koji izbjegava svaku kronologiju i prepušta se unutarnjoj energiji pisanja.

Iako su takvi osebujni romani obično jedinstveni i ne vole komparacije, ipak se generalno može reći da su oni ostvarenje strahova beat-generacije, Ginsberga, Kerouaca, Hellera, koji su prezirali konformističku i materijalističku poslijeratnu Ameriku, bježeći od apokaliptičnih vizija u neka egzotična iskustva, u hippy-misije ili zen-budizam. Taj bijeg od kaosa suvremenoga društva u neko osobno iskustvo, u neki eldorado samoće, razvija i Don DeLillo, pa se roman Americana može nazvati (uvjetno) i pustolovnim romanom. Glavni junak, David Bell, zaposlenik je u Mreži, u svijetu okrutne komercijalnosti, punom muvinga, kojemu pak nedostaje spiritus movens. Taj svijet već je fraza o korporacijskom duštvu, u kojem se rađaju stalno nove predstave, s novim, drukčije raspodijeljenim ulogama, a da se redatelj često i ne zna. Kada protagonist dobije zadaću snimiti film o Navajo-Indijancima, on se iznenada predomišlja i, umjesto nametnuta filma, počinje stvarati film o životu, sakupljati dijelove i krhotine prirodne, nemontirane zbilje. Pun sarkazma prema tipičnom američkom serijalu, on kao i bitnici, traga za autentičnim iskustvom. Put ga vodi mnogim malim američkim sredinama, a on se uživljava u ulogu slobodna sakupljača ljudi i pojava, razotkrivajući skrivenu stvarnost, tragajući, kao korporacijski izgnanik, za nekom suptilnijom dušom Amerike koja je nestala u trbuhu New Yorka, punom mikrofona, reklama, limuzina.

San o samome sebi

Američki gradski san zamijenio je san o divljini, o planinama, rijekama, Indijancima, san o samome sebi, bez imidža, a taj san razvija se u nekom osobnom romanu ceste glavnoga lika. Raskrižja velegrada zamijenila su duge, neobavezne autoceste koje vode do planina i pustinja, do domorodaca i slučajnih prolaznika. David skida sa sebe sliku koju su mu nametnuli drugi, zalazeći duboko u zagonetku svoga ja, rasplinjujući se na kraju u nekom rusoovskom povratku prirodi.

No, odviše se gubi u beskraju zapažanja, uspomena, iako je radosno svjestan da konačno živi od svoje snage i svojih impulsa. Svaka slika, svaka obična epizoda razvlači se u složeni, duboko nijansirani monolog, pa je iznutra roman prilično kaotičan, ponegdje i teško shvatljiv i stoga je namijenjen vrlo strpljivim čitateljima koji se vole zavući u misaono-emocionalne labirinte. Americana je roman mnogo više magičan no zanimljiv, ako se tako može reći. Nema u njemu neke naročite fabule, on je niz situacija i stanja, na postajama od New Yorka, preko Old Hollyja do Teksasa, prepletenih dubokim intelektualnim i dubovnim nitima. U početku je to tipična uredska priča o namještenom životu pred kamerama, poslije je to atipična životna pustolovina glavnoga lika, s mnogim nerazjašnjenim strujanjima. Avantura s mnogim čudacima koji pričaju svoje lude priče, rasuta u mnoštvo slučajnih kadrova, krhotina.

Americana je intelektualno i literarno složeno djelo, jedno od onih koje treba i više puta čitati i istraživati. Ono je riznica duboke osjećajnosti i pameti, riznica zaključana za šire čitateljstvo.

Lada Žigo