Vijenac 255

Film

Glumac iz sjene

Lee Ingleby

Iako je (relativno) novo lice ekrana, njegov ga je dosadašnji rad obilježio kao pojedinca vrijedna najveće pažnje

Glumac iz sjene

Lee Ingleby

Iako je (relativno) novo lice ekrana, njegov ga je dosadašnji rad obilježio kao pojedinca vrijedna najveće pažnje

Dvadeset šestogodišnji Britanac iz Buurnleya u Lancashireu, izrazito mršav, živih, bistrih, svijetlih očiju, ispijena lica i izražajna profila, Lee Ingleby gotovo trenutno izaziva empatiju, te počesto i glumi patničke likove — od zbunjena homoseksualca u debitantskoj vojničkoj sapunici Soldier, Soldier, preko renesansnoga paža zaljubljena u intelektualnu Pepeljugu Drew Barrymore u Jednom zauvijek, odnosno mladoga srednjovjekovnog redovnika u gostujućoj epizodi Cadfaela, sve do hvaljene uloge narkomana u BBC-voj drami Junk ili pak najveće mu dosadašnje uloge — one naslovne u miniseriji Nature Boy, u kojoj kao mladić sa specifičnim afinitetom i interakcijom sa životinjama predano komunicira s prirodom, no nikako se ne snalazi s ljudima.

I u posljednjem filmu velikoga Petera Weira Gospodar i ratnik Ingleby se transformira u senzibilna časnika koji, emotivno ne pripadajući grubom svijetu koji ga okružuje, poduzima drastične mjere, a jednako neobičan bit će i njegov autobusni kondukter, ujedno Harryjev savjetnik na putu Stan Shunpike u nadolazećem Harryju Potteru i zatočeniku Azkabana.

Ingleby je već iskusan i u radu u kazalištu (i to otkad je završio London Academy of Music and Dramatic Art — LAMDA-u); pri čemu istaknuti treba onu njegovu ulogu u Cressidi redatelja Nicholasa Hytnera, u kojoj je nastupio uz Michaela Gambona, kao jedan od dječaka-glumaca koji su u elizabetanskome teatru igrali ženske uloge te po mutiranju bivali odbacivani i nezaposleni.

Zadivljujuća sreen-presence te izrazito dobro preuzimanje osjećaja likova osobine su koje su mladog Inglebyja izdigle na pijedestal najdarovitijih nove generacije. Iako je (relativno) novo lice ekrana, njegov ga je dosadašnji rad obilježio kao pojedinca vrijedna najveće pažnje.

Katarina Marić

Vijenac 255

255 - 11. prosinca 2003. | Arhiva

Klikni za povratak