Komedijica iz mračnog motela

Komedijica iz mračnog motela

Između realistične komedije i groteske predugo plutaju likovi, njihovi iskazi i postupci, pa je predstava loš spoj dobrih komedijskih zapleta i na trenutke duhovitih dijaloga

Kada se traži ključ za najmanje bolno, ali i najtočnije prikazivanje zbilje u kazalištu, najčešći je odgovor realizam s komedijskim prizvukom, a ponekad i nešto izglavljeniji ton satire farse, groteske... U tom dijelu spektra proizvodi se i konzumira ne samo kvalitetna dramska književnost nego i ona namijenjena isključivo zabavi i zaradi.

Jedno od zagrebačkih kazališta koje odrađuje takvu vrstu kazališnoga posla je Komedija, a dramski novitet toga repertoara, Motel Mrak mlade dramatičarke Dore Delbianco u režiji također mlade Marice Grgurinović, u tome nije iznimka. Unatoč nadi da bi svježe snage, koje će upravo ovom predstavom proći i završnu akademsku provjeru, mogle pomaknuti ustaljenje prakse domaćeg glumišta, čini se da je ovdje riječ tek o uspješnu uplivavanju u struju.

Koliko je to slučajno, a koliko namjerno, točnije koliko je rad autorice i redateljice bio prepoznat kao želja za žanrovskim kazalištem komedijskoga tipa, a koliko su eventualne druge ideje bile ipak usustavljene u zadane kalupe jednostavna recepta koji uvijek dobro prolazi, pitanje je s odgovorom u dobrim željama da Motel Mrak ipak nije kreativni vrhunac Dore Delbianco i Marice Grgurinović.

Potenciranje stereotipa

Komad vrvi citatima kako u dijalozima, tako i u postavljenim situacijama — na nepoznatom ruralnom terenu u sumnjivom motelu zatječu se slavonska obitelj i nekoliko neznanaca. Karikiranje karaktera ide od potenciranja stereotipa kao što su poslušna a priglupa supruga (Dubravka Ostojić), agresivan, dominantan i jednako priglup otac (Davor Svedružić), njihova likovno nenadarena i nelijepa kći (Antonija Stanišić), do groteskna imitiranja kakav je vlasnik motela (Dražen Čuček) ili histerična kuharica s estradnim ambicijama (Jasna Palić Picukarić).

Na neutralnu terenu, u snijegom od civilizacije odsječenu motelu, otkriva se kako slavonska obitelj putuje u Njemačku kako bi udali kćer na neviđeno i tako se oslobodili brige, jer je mala nelijepa, a otac škrt. No, to je samo dio priče, jer u istom motelu odsjeda i zagonetni lovac, vlasnik motela ima ubojite i samoubojite namjere... Mnogoznačnosti, od kojih su neke tek naznake bez uporišta i realizacije, prva su boljka teksta. Navođenje gledatelja na pogrešan trag, ocrtavanje situacija dvosmislenostima koje nisu samo u funkciji radnje, nego bi trebale biti i općenite ironične opaske o hrvatskoj zbilji, sve to ne pomaže ni zanatskom umijeću autorice teksta ni redateljici koja nije uposlila dramaturga, a nije imala hrabrosti sama skratiti tekst. Ako Motel Mrak i želi biti komentar hrvatske zbilje, dakle ruralnih običaja, suludih pojedinaca koje je sustav najprije proizveo pa onda odbacio, mjesto samoubojica, ograničenih primitivaca, kljastih djevojaka i estradnih zvjezdica spremnih na silovanje, tada je ostao na pola puta između uobičajenih lascivnosti i željene provokativnosti.

Svjetlo u Mraku

Referirajući se na repertoar Komedije, Motel Mrak ne može se odlučiti želi li više nalikovati Čarugi ili Malom dućanu strave. Između registra realistične komedije i groteske predugo plutaju likovi, njihovi iskazi i postupci, pa je predstava loš spoj dobrih komedijskih zapleta i na trenutke zanimljivih i duhovitih dijaloga. Kako u kostimima i scenografiji nije bilo većih izleta, treba naglasiti da je tek autor glazbe Dinko Appelt pravilno shvatio kako grotesku treba podcrtati atmosferom strave i užasa. S glumačke strane, ansambl je ponovio davno naučene gegove, dodavši im tek nešto dinamike (Svedružić) i humora (Palić Picukarić). Najjači glumački glas pripada ovdje Antoniji Stanišić u ulozi koja ne računa samo na empatiju, nego s vremenom postaje i samosvjesna i suvremena osoba, rijetkost u Motelu Mrak.

Igor Ružić