Jesensko zimska atmosfera

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak, gl. ur. Đurđica Lasić-Vuković, br. 3-4, 2003.

Iako časopisi ne registriraju izmjene godišnjih doba, posljednji godišnji brojevi često ipak donose sa sobom neku pomalo jesensko-zimsku atmosferu. Sisačke »Riječi« započele su već s jesenje obojenom naslovnicom vrlo privlačna i moderna dizajna.

Krenulo se izravno i u sadržaju, odmah nakon prigodnoga lokalno obojena pjesničkog uratka Delimira Rešickog Siscia, Sever, Jendričko, otvara se, tako, glavna tema broja — ruski postmodernizam. Osim dva prozna autora, sedam pjesnika i jednoga dramatičara, Riječi donose i kratak informativan pogovor (koji je možda jedino bilo prikladnije postaviti na mjesto predgovora), a tu su, također, bilješke o predstavljenim autorima i njihovoj poetici.

Zavidna dramska vještina

Izostanak takvih popratnih sadržaja inače često kvari slične, u osnovi dobro zamišljene, pokušaje književnoga predstavljanja u drugim kulturnim časopisima. Od izdvojenih postmodernista domaćem će čitatelju najpoznatije ime vjerojatno biti ono najmlađega među njima — Viktora Pelevina, autora Generacije P objavljene u Hrvatskoj početkom prošle godine. Drugi prozni tekst, onaj Svetlane Boim, zanimljiv je po svom pristupu jer autorica u njemu konfrontira dva svijeta — Rusiju i Ameriku. Naime, ona sama rođena je u Rusiji da bi 1980-ih godina emigrirala u SAD. No, možda je najintrigantniji uradak ulomak drame Murlin Munro istaknutoga ruskog dramaturga Nikolaja Koljade. Iako poprilično statičan te vremenski i prostorno ograničen, tekst pokazuje zavidnu Koljadinu vještinu u uočavanju ljudskih i društvenih slabosti i klišeja.

Ovaj put nešto tanji stručni dio časopisa donosi tri tematska osvrta. Žarko Paić tako se pozabavio teoretičarem umjetnosti Borisom Groysom, Goran Rem poezijom Maje Gjerek Lovreković, a Branimir Donat časopisom »Pantheon«. Donatov tekst dio je njegove povijesti hrvatskih književnih časopisa 20. stoljeća, definitivno jedne od zanimljivijih stručnih tema. Cjelokupan pregled te vrste izdavaštva vjerojatno bi pokazao da su se, baš kao i danas, brojni časopisi pojavili i nakon nekoliko brojeva ugasili ili barem manje redovito izlazili, mijenjali uredništvo, grafički dizajn, format pa i ime, ali su nedvojbeno, barem u jednom času, bitno utjecali na percepciju domaće i strane književnosti na našim prostorima.

Depresivna intonacija domaćeg pisma

Klasični domaći blok pomalo je depresivno intoniran; barem njegov prozni dio koji uglavnom tematizira prolaznost života, propuštene prilike, starost i strah od samoće — međusobno sve nekako povezane. Jedino kratak tekst Stanka Andrića pomalo odskače iz toga kalupa, nažalost ne kvalitetom, nego ponajprije tematski, dok se Sunčana Škrinjarić, sa svojom Gospođom kokoši, najdublje i najtemeljitije pozabavila nabrojenim motivima.

U izboru poezije mogli bismo izdvojiti zanimljivu poemu Sati mladog autora Romea Mihaljevića, prošlogodišnjega laureata sisačkih Kvirinovih pjesničkih susreta. Zanimljivim pjesničkim jezikom, koji na jednom mjestu spaja motive iz intimnoga života, prirode te iz filmskoga svijeta i drugih medijskih formata te nenametljivom izmjenom lirskog i pripovjednoga tona Mihaljević se sa Satima predstavio kao intrigantan i perspektivan autor. Ovaj broj može se pohvaliti i doista bogatim izborom relativno recentnih književnih osvrta — od kraće šetnje domaćom kratkopričaškom scenom (Popović, Nuhanović, Perišić) do nešto opsežnijega prelistavanja hrvatske pjesničke produkcije. »Riječi« su definitivno odlučile završiti godinu u stilu i nadamo se da će se angažirani pristup kvaliteti, raznovrsnosti i aktualnosti ponuđenih stručnih i umjetničkih tekstova, baš kao i dizajnu, nastaviti i u novoj, 2004. godini.

Jelena Gluhak