Gospodar diskova

Gospodar diskova

To nisu tek restlovi, klasične izbačene scene kojima se mame kupci: riječ je o integralnim prizorima, nužnim za svako ozbiljno razmatranje cjeline. U kinu smo vidjeli Tolkienov duh: DVD sad obrazlaže i njegovu supstanciju. Ona nikad neće biti podrobna kao u knjizi, ali sad je barem ekvivalentna dosegu Prstenove družine. Ovo je prava, a ne tek dulja verzija: ono u kinima bio je samo kompromis

U oskudnoj, ali dojmljivoj teorijskoj građi koju je ostavio J. R. R. Tolkien, ističu se dva estetska koncepta. Prvi je ključna misao iz eseja Nemani i kritičari (prijelomna teksta za vrednovanje Beowulfa) — pojam junaštva u doba kada svjetlost kraljevskih dvorova trne, a mrak i čudovišta nadiru izvana. Opiranje Sjeni u takvo vrijeme, prije transcedentalne objave Spasitelja, prije izvjesnosti i čak nade, za katolika Tolkiena ključna je vrlina one sjevernjačke plemenitosti kojom je nastojao prožeti svoja djela o Međuzemlju. Drugi je pojam eukatastrofe — iznenadna sretnog obrata u trenutku kad se propast čini izvjesnom, snažno argumentiran u njegovu eseju O bajkama. Iako Silmarillion sadrži najdojmljivije iskaze takve Tolkienove poetike, i Gospodar prstenova, kao čitljivije djelo, donosi slične prizore, koji su se u podsvijest čitatelja zavukli i više od hobita i vilenjaka.

Drugi svezak knjige, Dvije kule, sadrži određenu mjeru i beznađa i eukatastrofe, ali ni izbliza onoliko kao njegova filmska reinterpretacija. Upravo zbog dojmljive koncentracije na te motive, Dvije kule bile su veličanstveno filmsko iskustvo. Likovi koji su u knjizi bez kolebanja bili pozitivni, pa stoga i dramski plošni — poput Faramira i drvolikih enta — ovdje su prošli mračne sate nedoumica, kad se činilo da su sve nade izgubljene, da će Sjena odnijeti prevagu; a kad su sretni obrati stigli u velebnu nizu, okrunjeni Gandalfovom pojavom spram izlazećega sunca, nastupio je rijedak trenutak emocionalne katarze koja se ne čini proizvoljnom poput klasičnog happy enda. Paradoksalno, kao da je radikalnim mijenjanjem forme poetika sadržaja snažnije došla do izražaja.

Ali, je li bilo baš nužno izgubiti predložak u tolikoj mjeri? Mnogo se polemiziralo o karakternim izmjenama koje su Peter Jackson i suscenaristice unijeli u adaptaciju središnjeg dijela svoje veleuspješne filmske trilogije; puritanski nastrojeni poklonici Tolkiena graktali su pak da je film nejasan i dug ondje gdje je knjiga brza i jasna, te da golem dio sadržaja tog najtanjeg sveska nije stao u film. Za razliku od Prstenove družine, filma koji je požnjeo neupitan kritički uspjeh, oko Dvije kule počela su se lomiti koplja.

Povratak u Međuzemlje

Sva sreća da postoji DVD. Jackson je od sama početka svog iznimno ozbiljna rada na ovom projektu tvrdio da kinoverzije neće moći u potpunosti pomiriti vjernost predlošku s prihvatljivošću za masovnu publiku. Produljena Prstenova družina, objavljena prošle godine na vrlo izdašna četiri DVD-a, bila je upravo na tragu toga — temeljito je pozlatila film koji je i prije bio poprilično sjajan. Ali Dvije kule imale su težu zadaću — vratiti dragocjene sitnice toj golemoj freski, vratiti kompleksnost likovima, vratiti povjerenje poklonika prožetih dvojbom. A, kako to već u eukatastrofi biva, sve je doista sada došlo na svoje mjesto. Gotovo svi dodani prizori — više od četrdeset minuta, besprijekorno uklopljenih u cjelinu — zasnovani su na građi iz knjige.

Kao posveta Tolkienovoj estetici, tu je pogreb princa Théodreda, najdojmljivija vizualizacija duha Beowulfa ikad viđena na filmu. Dobivamo i trostruko više vremena s entima, pa oni napokon dobivaju istu snagu kao i u Tolkiena — snagu prirode koja sa svoga tisućljetnoga motrišta pokušava shvatiti promjene koje je mogu dokrajčiti u trenu. Količina primjenjivosti ovoga motiva na ono što se u svijetu oko nas zbiva samo je jedan razlog trajne Tolkienove popularnosti: isto vrijedi i za život ratnika na prvoj crti. Tu, pak, na osnovi sjajno sročena flashbacka, konačno uviđamo zašto se Faramir tako ponaša: i on i njegov brat Boromir postupali su pod snažnim psihološkim pritiskom oca, Denethora, ključnoga protagonista Povratka kralja. Taj prizor spaja njihove likove u cijeloj trilogiji, a i približava ih pojavama iz knjige. To nisu tek restlovi, klasične izbačene scene kojima se mame kupci: riječ je o integralnim prizorima, nužnim za svako ozbiljno razmatranje cjeline.

Nije manje bitno vraćanje narativnog integriteta svim ostalim radnjama koje se isprepleću u filmu: ovdje su dorečene nejasnoće ranijega izdanja. U kinu smo vidjeli Tolkienov duh: DVD sad obrazlaže i njegovu supstanciju. Ona nikad neće biti podrobna kao u knjizi, ali sad je barem ekvivalentna dosegu Prstenove družine. Ovo je prava, a ne tek dulja verzija: ono u kinima bio je samo kompromis.

Nemani i distributeri

Teške odluke koje su dovele do dramaturških preinaka tematiziraju se otvoreno u vrlo iscrpnim komentarima i dokumentarcima koji prate ovo izdanje: ispričani su s motrišta ljudi koji vole Tolkiena i ne stide se priznati da su ponegdje možda i pretjerali. No kako im sâm film sad vraća legitimitet, mnogo je lakše imati volje da se saslušaju njihovi argumenti. Udruženim snagama, dulji film i ovi dodaci morali bi pridobiti čak i tvrdokorne oponente kinoverzije.

Ali dokumentarac o scenariju tek je jedan od trinaest polusatnih priloga na dva DVD-a koji donose dodatke: gotovo svaki aspekt produkcije — najambicioznije u našem naraštaju, a možda i šire — obrađen je s iscrpnošću koja je zasitila čak i staroga pedanta poput mene. Tu su još i tisuće nacrta, skica i fotografija, često praćene komentarima, što je čak i meni bilo previše. Ako ste vidjeli produljeni DVD Družine, ne jednom prozvan najboljim DVD-om svih vremena, ovo mu je ekvivalent, samo dramatičniji. Poteškoće s kojima se ostatak ekipe susretao bile su ekvivalentne adaptacijskima. Kako stvoriti Goluma i ente? Kako snimiti najveću noćnu bitku svih vremena? Kako to strukturirati u montažnu cjelinu prije nego što DVD pruži neograničenu minutažu? Nijedan aspekt posla nije tu banaliziran, a ni uljepšavan: Jackson i njegova zarazno entuzijastična ekipa odlučili su sve ovdje obaviti kako valja, makar po cijenu krvi, znoja i suza — od prvoga rekvizita do ovog posljednjeg, arhivskog izdanja, po kojemu će se film pamtiti. U svemu se tome, napokon, ostvaruje obećanje DVD-a kao medija.

Usput, na internetu je ovo elegantno izdanje dostupno za manje od tristo kuna; na temelju iskustva s produljenom Družinom, čija je maloprodajna cijena u nas bila triput veća — nakon što se pojavila s pola godine zakašnjenja — ne očekujte da ćete hrvatsko izdanje naći ni skoro ni jeftino.

Vladimir C. Sever