Don Juanov mir i rat

Don Juanov mir i rat

Ludwig Bauer, Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, KruZak, Zagreb, 2002.

Različiti kulturni slojevi ovaj će roman Ludwiga Bauera, koji obuhvaća svekolikost znakova prošlosti i sadašnjosti i u njemu sadržane moralne vertikale te neponovljivo ostvarenih značenja, snažno ocrtanih likova i složene, ali postojane kompozicije, dočekati kao autonomno djelo koje bez simulacija (osim povremeno stilskih) podastire izvještaj o intelektualnim igrama i paradoksima svijeta. Oni koji su upoznati s biografskim detaljima ovog donedavno zanemarena autora shvatit će da ovaj put živahni književnokritički zaključci neće izostati. Dapače, očekujemo da će njihove prosudbe osigurati nov kvalitet njegovim romanima. Naime, prvi je zamašni kritički predujam Bauer dobio u Sarajevu godine 1990, gdje mu izlaze romani Kratka kronika porodice Weber i Biserje za Karolinu. Hrvatska metropola neshvatljivo šuti, iako su napisane proze čije se epizode neizbježno pamte. Nakon Sarajeva u Zagrebu godine 2002. ubrzo izlaze dva izdanja romana Partitura za čarobnu frulu, a gradom se ubrzo širi dobar glas čiji energetski potencijal do danas ne mogu zaustaviti nikakve granice.

Propitivanje moralnog legitimiteta

Što nam to Ludwig Bauer kao hrvatski i srednjoeuropski autor nudi? Ponajprije svega iskaz o nesmiljenu vremenu koje obuhvaća čin pripovijedanja, pripovjedno vrijeme i vrijeme života. Kao prvo, dobro će podastrijeti kronologiju zbivanja i u tome povjesnicu na matrici dramatskoga života. Posebice propitkuje sve nijanse pojedinca, uglavnom intelektualca, i vlasti. Stoga ne začuđuju prispodobe s Kunderom, no, posljednjemu romanu, pod naslovom Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat mogli bismo pridodati još jedan spisateljski kriterij — onaj kafkijanski. Bauer dovodi u pitanje moralni legitimitet ondašnjih (jugoslavenskih) političkih struktura, koje ubrzo komunistički totalitarizam zamjenjuju za nacionalni. Autor je uspio da s glavnim junakom Janom Brucknerom sve simbole slobodnomislećeg čovjeka prožme svojom doživljenom zbiljom. Ponegdje će se to realizirati kao u Kafke: sve postaje simbol pretočen u realnost, ali i kao Kunderina realizacija života u kojoj realnost postaje simbol. Odjednom smo svjedoci općega kretanja i preobrazbe lokaliteta duše i materijalnoga prostora. Izbjeglice i prognanici izmjenjuju pravce kretanja zbog zahlađenih odnosa i ratnih zbivanja (riječ je o Domovinskom ratu). Dakle jedna se postojana i dobrodošla homogenost zamjenjuje neizvjesnom heterogenošću. Glavni junak u romanu, iako će završiti tragično i iako je trajno skeptičan, uvijek vidi odbljesak svoje očovječene budućnosti, usuprot raznim komitetima i bilo kojoj nametnutoj nomenklaturi.

Napušten i sam

Roman se sastoji od tri dijela. U prvome pod naslovom Mir hrvatski predstavnik u Saveznom institutu za narodnosti u Beogradu Jan Bruckner na svome svakodnevnom poslu zapaža srpsku nacionalnu pristranost, a treba reći da je to doba osamdesetih, kada započinju previranja na Kosovu i kada partijski kadrovi mijenjaju partiju. Odmah je uočena njegova neadaptilnost u novonastaloj situaciji te ga njegovi dojučerašnji drugovi, razni sekretari raznih sekcija, do te mjere pritišću da on bježi u domovinu Hrvatsku. Uglavnom mu pomažu jugoslavenski orijentirani major Muhamed Sulejmanbegović i mala galerija žena (Valerija, Elizabeta, Alma, Buba) s kojima, iako oženjen pa rastavljen, proživljava dojmljive erotske i seksualne trenutke. Realizacija tih trenutaka, između grubosti vremena, rastrgnute obiteljske atmosfere (odnos sa sinom koji odlazi u JNA, problem s lezbijskim sklonostima kćeri i sukob te rastava s odveć uračunljivom suprugom) vrvi plastičnim moralnim natuknicama koje su bile neizostavni pakung mnogih hrvatskih obitelji na početku devedesetih. Dakle, središnji lik okupio je impozantan niz paralelnih zbivanja sve do Domovinskoga rata (u drugom dijelu romana Rat) u kojem Jan postaje satnik, i poraća, kada bez obzira na osobno junaštvo ostaje napušten i sam. Djeca su se osamostalila i donekle sredila, a žena odlazi svojim putom. Bauer pronalazi civilizirani pandan za sve prilike i neprilike koje će zadesiti glavnoga junaka — strpljiva, brižna i misaona čovjeka koji umije izraziti svoje emocije.

To emotivno dolazi do izražaja u trećem dijelu romana pod naslovom Don Juan u kojemu dominira teško ostvariva intaktna ljubavna igra s mnogo mlađom djevojkom. Žudnju svoga junaka autor će zamijeniti moralnim dostojanstvom na racionalnoj osnovi. Tipično bauerovski, što je zapaženo i u ostalim romanima: potražiti smisao seksualne bliskosti, u ovome slučaju na granici platonskog. Iznuda i nemoralno korištenje drugim ljudima strano je ovome prozaiku. On je umjeren i onda kada je teško ne podleći grubim podjelama na naše i njihove, ali zato nećemo biti uskraćeni za njegovu nezadovoljenu ljubav prema romanu u kojemu njegova nadarenost nalazi mjeru: stila, intrigantne priče (u spretnu vođenju događanja i zbivanja) te u filozofsko-umjetničkim vizurama, a što je napose važno, donekle i u pronalaženju utješnih slika strahotnih zbivanja, koja nas neće iritirati ratnom kozmetikom i lažnim zaključcima. Bauer je svakako pisac suvremenih hrvatskih romanesknih perspektiva.

Sead Begović