Cuisine, couture i l’amour

Cuisine, couture i l’amour

Le Divorce je njihov najnoviji film, u kojem su i dalje ostali vjerni stalnoj temi, sukobu različitih kultura i osjećaju nepripadnosti stranca u tuđoj zemlji, no ovaj put sve to doima se manje tragično, a više komično

James Ivory i Ismail Merchant udružili su se 1961, osnovali producentsku kuću Merchant Ivory Productions i od tada do danas na filmsko platno prenose pomno odabrana književna djela, kojima je zajednička tema prikazivanje različitih kultura i društvenih sredina te individualaca koji se teško ili nikako prilagođavaju u novim okolinama. Njihov je prvi zajednički film bio Householder ekranizacija romana Ruth Prawer Jhabvale, koja je također napisala scenarij za film, a nakon te prve i uspješne suradnje postala stalna scenaristica i treći član nerazdvojne ekipe.

Le Divorce je njihov najnoviji film, u kojem su i dalje ostali vjerni stalnoj temi, sukobu različitih kultura i osjećaju nepripadnosti stranca u tuđoj zemlji, no ovaj put sve to doima se manje tragično, a više komično. Vrijeme radnje je suvremeno, a sve se događa. u Parizu. Uz prepoznatljive klišeje nerafiniranih Amerikanaca i profinjenih Francuza te zabavne lekcije o francuskima cuisine, couture i l’amour, film se bavi i mnogo suptilnijim temama kao što su obitelj i brak.

Kao predložak za film poslužila je knjiga Diane Johnson Le Divorce, objavljena 1997, bestseler usto nominirana za National Book Award. Diane Johnson kao spisateljica bila je zapažena već nakon svoje prve priče, An Apple, An Orange, koja je 1973, kad je objavljena, odmah ušla u godišnji izbor O. Henrya za najbolju kratku priču. Sljedeće godine izašla je njezina priča The Shadow Knows, koja je privukla pozornost velikoga Stanleyja Kubricka. Ona mu je na zamolbu napisala scenarij, a Kubrick je snimio kultni horor The Shining.

James Ivory pročitao je Dianinu knjigu čim je izašla i odmah mu se svidjela. Francuska je njegovo omiljeno boravište, kamo redovito odlazi već pedesetak godina.

James Ivory: Knjiga mi je bila jako zabavna. Dobro poznajem Pariz i likovi Francuza o kojima Diane piše dobro su mi poznati. Knjiga me odmah zaintrigirala kao moguća građa za film, jer priča govori o odnosima među ljudima i sukobu dviju kultura.

Le Divorce je imao premijeru u sklopu filmskoga festivala u Veneciji, a s filmom su na Mostru došle njegove tri ženske zvijezde, Kate Hudson u visokoj trudnoći, vrlo mršava Naomi Watts i legendarna Leslie Caron, u pratnji redatelja i producenta.

Njih dvojica su i na intervjuima bili nerazdvojni, no to je na kraju ispalo sretno rješenje jer redatelj James Ivory bio je vrlo škrt na riječima, dok je producent Ismail Merchant, sa svojim indijskim akcentom, živahno i opsežno odgovarao na sva pitanja.

Vaš izbor glumaca uvijek je izvrstan. Kako ste se odlučili za Kate i Naomi?

Ismail Merchant: Čim smo završili sa scenarijem, prva osoba koja nam je pala na pamet bila je Kate Hudson za ulogu Isabelle. Kako već dugo poznajemo njezinu majku, Goldie Hawn, imali smo mnogo prilika sresti i Kate. Sjećam se dana kad smo u Santa Monici ručali s Goldie. Došla je Kate i rekla joj: »Mama, željela bih ti nešto izrecitirati.« Kate je izvela veoma dirljiv monolog, a Goldie je čak zaplakala. Naprosto smo uživali gledati nekoga tko se ponaša tako prirodno i pun je života i, sjetivši se toga, bili smo sigurni da je Kate pravi izbor za ulogu Isabelle.

Uloga sestre Roxy posve je drukčija i s njom smo imali malo poteškoća jer je nijedna glumica nije željela prihvatiti. Roxy je vrlo obična udana žena i majka koja prolazi kroz fazu rastave braka i u toj ulozi nema ničega glamuroznoga. U međuvremenu smo gledali Mulholland Drive i složili smo se da je Naomi Watts vrlo dobra glumica koja bi bila izvrsna kao Roxy i ponudili smo joj ulogu. Ona nam je poslije rekla da je uvijek željela raditi s nama film i čim je pročitala scenarij prihvatila je ulogu.

U čemu se po vama Naomi i Kate glumački razlikuju?

Ivory: Naomi Watts ima više profesionalnog iskustva, jer je pohađala glumačku školu, dok Kate obavlja svoj posao više instinktivno. Naomi sve izvlači iz svoga bogata glumačkog iskustva. Mnogo je glumila u kazalištu i u nezavisnim niskobudžetnim filmovima prije nego što je snimila Mulholland Drive koji je bio prekretnica u njezinoj karijeri.

Le Divorce je mnogo lepršaviji od vaših filmova na koje smo navikli, a obogaćen je i komičnim elementima. Jeste li dopustili glumcima malo slobode za improvizaciju?

Ivory: Glumci su ovdje mnogo pridonijeli. U filmu koji je smješten u današnje vrijeme može se mnogo više improvizirati, osobito s jezikom, a lako se dopisuju i nove replike. Za razliku od toga, ako se radi film zasnovan na knjizi Henryja Jamesa glumci baš ne mogu tako lako improvizirati u Jamesovu stilu, niti ja mogu na brzinu dopisati nešto u njegovu stilu na samom setu.

U filmu se mnogo govori o modi i francuskom stilu, a važnu je ulogu odigrala i prekrsna Hermesova torbica, nazvana Kelly. Koliko ste vi upućeni u modu i koliko ste bili uključeni u kostimografije?

Ivory: Zapravo nemam što reći o tome. Sve što se tiče kostima odlučuju kostimograf i glumci. Ponekad me pitaju što mislim i onda eventualno kažem što mi se sviđa. a što ne, no ja zaista ne znam ništa o tome kako se odijevaju žene u Parizu, koje dućane posjećuju i što kupuju. Nikada prije nisam ni čuo za tu torbicu, dok nisam pročitao knjigu.

Jesu li vam kriza oko iračkog rata i neslaganje zbog različitih američkih i francuskih stajališta oko tog problema otežavali snimanje filma?

Ivory: Film je snimljen mnogo prije izbijanja konflikta između Amerike i Francuske, i čista je koincidencija da će se film prikazivati nakon što je počeo rat u Iraku i svih gluposti koje su se počele događati u Americi s bojkotiranjem francuskih proizvoda. To su same gluposti. Volio bih da ovaj film na neki način pomogne da se stvari vrate u normalu.

Merchant: Stvar s Irakom započela je nakon što smo mi već snimili film. O tome su Francuzi imali svoje mišljenje, no želim naglasiti da oni imaju potpuno pravo imati svoje mišljenje. Svaka zemlja ima pravo na svoje stavove i ni u kojem slučaju nije prihvatljivo da Amerika svima nameće svoja stajališta. To što netko ne misli kao ti ne čini ga odmah tvojim neprijateljem. To je vrlo glupi način razmišljanja. Na pamet mi odmah dolaze nesvrstane zemlje u doba Nehrua, Sukarna, Nasera i Tita. Svi su im sa zapada pokušali nametnuti kako i što trebaju raditi i misliti, no njima to nije bilo prihvatljivo. Danas je još manje prihvatljivo da jedan narod, u ovom slučaju Amerika, nameće svoja stajališta cijelome svijetu. Osim toga čak je i u Americi pedeset posto stanovništva bilo protiv rata s Irakom. No, republikanci su jednostavno željeli nametnuti svoju volju ne samo u svojoj zemlji nego i cijelom svijetu.

Ono što ja mogu reći jest činjenica da je u Francuskoj užitak snimati film i da Francuzi svakom filmskom radniku pružaju maksimalnu pomoć, bez obzira odakle dolazi. Francuska je zaista jedinstvena zemlja, koja podupire rad na filmu na svaki način, i to im je velika vrlina.

Kad smo već u Veneciji, možete li se prisjetiti kako je nastao vaš diplomski film, Venice: Theme and Variations?

Ivory: To je bio moj prvi film, a ideja mi je bila prikazati atmosferu Venecije, putem slikarstva i dokumentarnih snimaka grada. Došao sam u Veneciju i sâm sam snimio mnoštvo građe. Po povratku kući pozvan sam u vojsku i film nisam ni taknuo sljedeće dvije godine. Kad sam konačno odlučio završiti film, posve sam promijenio plan o tome kako bi film trebao izgledati. Na kraju je to ispao prikaz Venecije na osnovi slika različitih umjetnika rađenih tijekom stoljeća jer je Venecija oduvijek bila omiljena tema slikara.

Koji je recept za vašu tako dugotrajnu uspješnu karijeru koja traje više od četrdeset godina?

Merchant: To je zato što se nas troje (Ivory, Merchant, Jhabvala), nazivamo sveto trojstvo.

Ivory: Tko to tako zove?

Merchant: Mi se tako zovemo.

Ivory: Zaista? Nisam imao pojma da smo postali »Sveto trojstvo«. Tko je Otac?

Merchant: Producent je otac.

Ivory: Znači li to da sam ja Isus Krist, ako si ti otac?

Merchant: Objasnit ću to ovako. U Indiji postoji riječ sangam, što znači mjesto na kojem se sreću tri svete rijeke. Budući da smo se nas troje sreli u Indiji, ja sam nas nazvao sveto trojstvo.

Ivory: Ti stvarno raspolažeš silno bogatom građom o kojoj se može pisati i koja je nadam se istinita.

Merchant: Najvažnije je prijateljstvo i poštovanje, jer bez toga nema zajedništva. Tu su također uključeni svi krasni i daroviti glumci s kojima smo radili. Mi respektiramo njih i oni nas i ono što mi značimo. Riječ je o dobrim pričama i likovima s jakim karakterima, izvučenim iz klasične literarature ili onima koje je stvorila Ruth. Ona je izniman pisac i vrlo skromna osoba. Bili biste zaista iznenađeni kad biste je upoznali...

Ivory: Ti jesi otac.

Merchant: Ja sam otac (father)!? Ne, ja sam kum (godfather)!

Imate li kakvo loše iskustvo sa snimanja?

Merchant: Najviše problema na snimanju stvorila nam je Raquel Welch. S njom smo radili na filmu The Wild Party, svoj drugi holivudski film. Ona je u to doba bila vrlo nesigurna zvijezda i dogodilo joj se ono što se događa mnogima, postala je malo neuračunjiva. Jedan je dan doslovno htjela otpustiti i Jamesa i mene i snimatelja, a mi smo bili oni koji financiraju film. Rekli smo joj: »Žao nam je, no to je nemoguće«, a ona je u znak protesta napustila set. Na, kraju smo je uspjeli nagovoriti da se vrati i uspjeli smo završiti film. Kad se film počeo prikazivati u časopisu »Time« objavljeno je da je to bila najbolja uloga u njezinoj karijeri, a ona je nakon toga posvuda lijepo pričala i o filmu i o nama. To je jedino čega se mogu sjetiti, jer uglavnom sve bude u najboljem redu.

Radite li već na nekom novom projektu?

Merchant: Pripremamo dva filma. Jedan je po knjizi Kazua Ishigura The White Countess, zbiva se u Kini 1933. godine, a drugi je po knjizi Petera Camerona The City of Your Final Destination.

Razgovarala Zvjezdana Pilepić