Bachova Muka po Ivanu

Bachova Muka po Ivanu

Glazbeni odjel Matice hrvatske organizirao je 20. studenoga u sklopu Glazbene slušaonice drugo po redu u nizu predavanja pod jedinstvenim naslovom Nepoznato o poznatom. Predavanje je održao profesor Krešimir Brlobuš, a posvetio ga je maestralnom djelu Johanna Sebastiana Bacha Muka po Ivanu. Naslov predavanja Bachova glazba kao theonomna umjetnost pogađa bit Bachova glazbenog stvaralaštva, koje je za glazbenu povijest Europe umjetnički najproduhovljeniji i neiscrpan glazbeni misterij. Naime, uporište Bachova života i skladateljskog rada bila je njegova duboka religioznost.

Na samu početku profesor Brlobuš istaknuo je jednu osobinu Bachove glazbe, a to je da su u njoj, skriveno ili neskriveno, zastupljeni gotovo svi najpoznatiji protestantski napjevi. Skrivenu religioznu duhovnost u Bachovim djelima Brlobuš je pokušao približiti odabranim dionicama Bachovih skladbi, uglavnom najvažnijim dijelovima iz Muke po Ivanu, velikog Bachova djela koje je svoju praizvedbu doživjelo 1724. u Leipzigu na Veliki petak u evangelističkoj crkvi sv. Nikole, ali je nažalost stalno bilo u sjeni popularnije i opsežnije Muke po Mateju.

Muka po Ivanu oratorijska je pasija u kojoj su sastavni dijelovi podijeljeni na brojeve, koji se sastoje od različito oblikovanih solističkih i zborskih arija, solističkih ariosa, recitativa i protestantskih korala. Na odslušanom uvodnom broju profesor Brlobuš razložio je Bachov glazbeni doživljaj i prikaz Isusove muke, a na jednak način prisutne je proveo kroz još neke brojeve te na kraju zaključio kako nas Bachovo skladanje poučava da je njegov cjelokupni glazbeni opus ono isto što i njegova neizmjerna pobožnost i vjera.

Draženka Vlahov

Odjel za jezikoslovlje Matice hrvatske

Jezične tehnologije

U sklopu ciklusa Kako i zašto učiti hrvatski jezik? 3. prosinca Marko Tadić održao je drugo u nizu predavanja, s temom Jezične tehnologije i hrvatski jezik, u kojem je bilo govora o računalnom tretmanu jezika kao nužnom u današnjem svijetu računala koja su postala nezaobilazan alat u mnogim znanostima.

Gledajući u prošlost, u razvoju ljudske pismenosti bilo je nekoliko ključnih momenata, od prvoga oko 3500. pr. Kr., kada se pojavilo slikovno pismo, preko godine 800, kada se u Kineza javlja prva tiskana knjiga, pa do pojave prvoga pisaćeg stroja potkraj 18. stoljeća te osobnih računala krajem dvadesetoga, a kod svih njih postojale su prijelomne točke koje su se odnosile na sredstvo za pisanje, medij ili umnožavanje, odnosno išlo se od klinopisa do računala, od gline do elektrona, od jednog primjerka teksta pa do današnjega neograničenog broja. Gledajući u budućnost nakladništvo bi moglo postati digitalna knjiga, gdje su digitalna i distribucija i proizvodnja, a radi se na vrijeme i prema potrebi, što je gospodarski ideal.

E-tekstom tako se polako prešlo iz Guttenbergove galaktike u Teslinu, odnosno u informacijsko društvo. Tom industrijalizacijom jezika došlo se i do industrijalizacije ljudske komunikacije, a sve to vodi pitanju industrijalizacije uporabe jezika. Time se bave jezične tehnologije, odnosno računalna lingvistika, grana te jedinstvene humanističke znanosti čiji su istraživački postupci nalik onima u prirodnim znanostima. U jezičnim tehnologijama za sirovinu imamo jezik i podatke o njemu, a kao konačni proizvod dobivamo sustave koji korisniku omogućuje jednostavniju uporabu prirodnog jezika u računalnom okružju. Uspostavljanje jezičnih tehnologija definirano je unutar Petog okvirnoga programa Europske unije, a specifične su za svaki jezik, pa onda i hrvatski. Kako će u ne tako dalekoj budućnosti njihova primjena biti daleko svestranija, danas se one ponajprije uporabljuju za sve ubrzanije stvaranje i uporabu e-teksta.

U Hrvatskoj situacija u tom pogledu nipošto nije blistava, pa Tadić na kraju svoga predavanja upozorava da jezične tehnologije za hrvatski jezik neće riješiti nitko osim nas samih. Na tom području već kasnimo, te će, ako se najhitnije ne pristupi tom poslu, hrvatski jezik postati funkcionalno nepismen zbog nemogućnosti sudjelovanja u digitalnim komunikacijskim kanalima 21. stoljeća. Zbog navedenih razloga jezične tehnologije trebale bi imati status temeljna istraživanja u humanističkim znanostima. Isto tako jezične tehnologije za hrvatski jezik moraju postati jedan od osnovnih strategijskih pravaca u strategiji informatizacije Republike Hrvatske i tretirati se kao jedan od njezinih prioriteta. Informacijsko društvo neće ući u Hrvatsku ako ona ne razvije jezične tehnologije za svoj nacionalni jezik, zaključio je Tadić.

Odjel za prirodoslovlje Matice hrvatske

Povijest atomizma

Odjel za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske 27. studenoga započeo je s novim ciklusom predavanja u namjeri da zanimljivim i atraktivnim temama privuče širu publiku i upozna je s postignućima naših ljudi.

U skladu s tim smjernicama prvo predavanje održao je Nenad Raos s temom Atomizam — Od starih Grka do naših vremena, kojim je nastojao prikazati razvoj atomske teorije počevši od njezinih začetaka u antičkoj Grčkoj, kada se tim pitanjem bave gotovo svi najveći umovi tadašnjeg vremena, od Leukipa, Demokrita i Epikura pa do Aristotela i Platona. Iz toga vremena potječe i sama riječ atom, koja bi u prijevodu s grčkoga značila najmanju nedjeljivu česticu. Unatoč raznim teorijama koje su grčki umovi izrekli, problem atoma nije razriješen.

Nove predožbe o njemu javljaju se tek u 17. stoljeću s pojavom dinamičkog atomizma, u čemu je velika zasluga i našega Ruđera Boškovića, kojega fizičari nazivaju ocem atomske fizike. Atomizam poprima oblike znanstvene teorije u 18. stoljeću, kada se postavljaju stehiometrijski i plinski zakon, kojima znanstvenici ukazuju na postojanje atoma, ali omogućuju i druga rješenja, jer još ne postoje egzaktni dokazi o postojanju atoma. Oni se javljaju tek na prijelazu 19. u 20. stoljeće, zakonima elektrolize i teorijama elektrolitičke disocijacije, kinetičke teorije topline i rengenske strukturne analize. U suvremenoj predožbi građe atoma važna je uloga Thomsona, Rutherforda, Bohra i Schrodigera.

Raos je svojim predavanjem nastojao prikazati atomizam kao razvoj teorija utemeljenih na konceptu apsolutnog punktualiteta i apsolutnog kontinuiteta, a naglasio je i instrumentalističku narav znanstvenih teorija, odnosno činjenicu da nijedna teorija nije kriva, nego je samo više ili manje usklađena s eksperimentalnim rezultatima.

Odjel za povijest Matice hrvatske

Protiv mržnje

Odjel za povijest Matice hrvatske predstavio je 26. studenoga knjigu Zdravka Dizdara Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941-1945, što je jedna od brojnih aktivnosti tog odjela u svrhu vraćanja ljudi u Maticu hrvatsku, kao i prinos afirmaciji vrijednih historijskih djela, kako je rekao njegov pročelnik Gjuro Vidmarović. Predstavljena knjiga druga je autorova o toj dosad nedovoljno istraženoj temi.

O knjizi je govorio Mihael Sobolevski, koji je istaknuo zadovoljstvo predstavljanja još jedne knjige vrijednog autora koji se u posljednje vrijeme posvetio istraživanju povijesti sjeverozapadne Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i vezano uz to problematike njezinih gubitaka, o čemu se do sada malo govorilo. Danas imamo dovoljno zrelo društvo da se ispravno pristupi toj problematici, kao što je učinio i Dizdar u knjizi u kojoj se usmjerio na istraživanje četničkoga pokreta u Bosni i Hercegovini, gdje je bilo njihovo najjače središte, na njihova zlodjela nad Hrvatima i ostalim narodima, pa i samim Srbima, pojedine događaje temeljito ispitujući i valorizirajući, ukazujući i na čimbenike koji su utjecali na razvoj pokreta i na njihove programske ciljeve za ostvarenje kojih nisu birali sredstva, a sve je popraćeno brojnim primjerima. Za knjigu je sakupio i u nju uvrstio podatke o svim dosad poznatim žrtvama četničkog terora te je ona vrijedno djelo hrvatske historiografije, pisana je čitko, pregledno, ispunjena povijesnim činjenicama. Na kraju Sobolevski je istaknuo kako i nakon ove knjige ostaju praznine koje će se popuniti daljim istraživanjima.

O knjizi je govorio i Vladimir Geiger, koji je istaknuo kako Dizdar pišući o dosad nedovoljno istraženu pokretu, opširno i sustavno, daje velik prinos razumijevanju situacije u Bosni i Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, ukazujući na njegovo genocidno obilježje i zločine koje je često činio pod okriljem njemačkog i talijanskoga okupatora.

Okupljenima se na kraju obratio i sam autor, koji je istaknuo kako je knjigom pokušao dati nove smjernice u istraživanju razdoblja za koje su se uvijek vezivale žrtve NDH, dok su žrtve četničkog terora zanemarivane iako su njihove namjere uvijek bile javno iskazivane. No, kako je istaknuo, pišući ovu knjigu njegova namjera nije bila poticati mržnju, nego je smanjivati.

Antonija Vranić