Želio bih ponovno glumiti

Želio bih ponovno glumiti

Bilo mi je veliko iznenađenje kada su mi tri tjedna uoči premijere Priče sa zapadne strane ponudili glumačku ulogu u predstavi. Budući da se već dugo želim okušati i kao glumac, a nisam za to imao priliku, bilo je to ostvarenje mojih snova

S najmlađim solistom Baleta HNK u Zagrebu Georgeom Stanciuom (rođenim 9. studenog 1982. u Iasi, Rumunjska) razgovarali smo nakon njegova uspješnog glumačkog debija u ulozi China u Priči sa zapadne strane, zajedničkoj produkciji Opere, Baleta i Drame HNK u Zagrebu. Stanciu danas u Baletu HNK pleše najzahtjevnije uloge i nesumljivo je najperspektivniji plesač zagrebačkog Baleta.

Kada ste se počeli baviti baletom?

— Moji roditelji bili su baletni plesači uspješnih karijera. Bili su prvaci baleta u mom rodnom gradu Iasi, a gostovali su i u drugim rumunjskim gradovima te u inozemstvu. Rastao sam uz balet i poželio sam i sâm plesati. Roditelji su uočili moj interes i upisali su me na Baletno sveučilište u Kijevu u Ukrajini. Bilo je to 1991, kada sam imao devet godina.

Rumunjska ima velik broj kvalitetnih plesača koji su se školovali u rumunjskim baletnim školama. Zašto su vaši roditelji za vas izabrali Baletno sveučilište u Kijevu?

— Kvaliteta rumunjskih baletnih škola u posljednjih je desetak godina opala. Ruske i ukrajinske baletne škole još su najjače, pa su me roditelji, budući da se ukazala prilika, poslali u Kijev i time odredili moje životno zvanje, na čemu sam im iznimno zahvalan.

U Balet zagrebačkoga HNK dolazite s nepunih sedamnaest godina...

— Da, vrlo brzo po završetku osmogodišnjega baletnog školovanja u Kijevu 1999. dolazim u Zagreb. Moji roditelji, koji se i danas bave baletom — majka je direktorica Baleta u Iasi, a otac je koreograf — procijenili su da će za mene biti bolje da započnem karijeru izvan Rumunjske. Kontaktirali su svoga prijatelja Ioana Barbua, koji je solist Baleta HNK i on mi je s upravom Baleta dogovorio audiciju. Nakon uspješne audicije primljen sam u ansambl Baleta HNK u Zagrebu.

U kojoj ste predstavi debitirali pred zagrebačkom publikom?

— Bio je to Ščelkunčik. Plesao sam Kapetana i solo ruski ples.

Kako ste se snašli u Zagrebu?

— Isprva mi je bilo jako teško. Bio sam stranac u zemlji čiji jezik nisam poznavao. No, naučio sam jezik, stekao prijatelje i sad mi je lijepo u Zagrebu. Više se ni ne smatram strancem.

Još kao dijete otišli ste od kuće. Prvo u Kijev, a odmah potom u Zagreb. Nedostaju li vam roditelji i domovina?

— Jako mi nedostaju roditelji i sva rodbina u Rumunjskoj. Odvojenost od obitelji jedini je veliki minus ovoga posla, no svjestan sam da ukoliko želim izgraditi karijeru moram nešto i žrtvovati.

Jeste li ikad plesali u Rumunjskoj?

— Samo jednom. Bilo je to 1999, neposredno po završetku školovanja u Kijevu, kada sam gostovao na jednom koncertu.

Prilično brzo, za četiri godine koliko ste u Baletu HNK u Zagrebu, došli ste do statusa solista baleta...

— Ubrzo po dolasku u ansambl Baleta počeo sam plesati manje solističke uloge, tako da sam nakon godinu i pol dobio status solist baleta — srednje uloge. Slijedile su i veće uloge, a formalno sam solistom baleta — velike i srednje uloge postao tijekom protekle sezone.

Koja je bila prva glavna uloga koju ste plesali u zagrebačkom HNK?

— Prva glavna uloga koju sam plesao bila je uloga Solora u Bajaderi.

Koliko vam znači nagrada HNK Oskar Harmoškoju ste osvojili na kraju protekle sezone za uloge Zlatnog idola u Bajaderi, Espada u Don Quijoteu i nastup u predstavi Bogovi su ljuti Staše Zurovca?

— Mnogo mi znači ta nagrada. Lijep je osjećaj kada na kraju sezone dobiješ priznanje za rad.

Imate li plesačke uzore?

— Oduvijek sam volio gledati Mihaila Barišnjikova i Rudolfa Nurejeva. Oni su, po mom mišljenju, najbolji plesači, no ne bih ih nazvao svojim plesačkim uzorima jer mislim da svaki plesač ima osobnost. Ne želim biti novi Nurejev, nego dokraja usavršiti svoje plesačke vještine i postati prepoznatljivi George Stanciu.

Koje balete volite?

— Volim dinamične balete sa snažnim karakternim likovima. Primjerice Don Quijote i Carmen. Od svih uloga koje sam plesao do sada najdraža mi je uloga Espada u Don Quijoteu.

Volite li više moderne ili klasične balete?

— Sviđaju mi se moderni baleti, no klasika mi je ipak bliža.

Kako je bilo surađivati sa Stašom Zurovcem?

— Staša Zurovac ima svoj prepoznatljiv koreografski rukopis, koji mi se svidio još kad sam prvi put 1999. gledao njegovu koreografiju Molim te, probudi me! izvedenu u sklopu predstave Tko je ugasio svjetlo?! Još tada želio sam raditi s njim i sretan sam da je do naše suradnje došlo.

Vaš lik u Cirkus primitif baletu zahtijevao je i glumačke vještine...

— Dosta smo radili na predstavi Cirkus primitif balet, koja je plesački vrlo zahtjevna, a svoju sam komičnu ulogu, koju mi je Staša dodijelio jer odgovara mojoj dobi i karakteru, glumački nadogradio uglavnom sam. Dakako u dogovoru sa Stašom.

U Priči sa zapadne strane uspješno ste i progovorili na pozornici...

— Bilo mi je veliko iznenađenje kada su mi tri tjedna uoči premijere Priče sa zapadne strane ponudili glumačku ulogu u predstavi. Budući da se već dugo želim okušati i kao glumac, a nisam za to imao priliku, bilo je to ostvarenje mojih snova. Dao sam sve od sebe i drago mi je da je tako dobro izgledalo.

Volite li gostovanja?

— Volim. Lijepo je otići u druge sredine i vidjeti kako se tamo radi. Dok sam bio u baletnoj školi, gostovali smo u Italiji, a dosta sam gostovao i s Baletom HNK.

Jeste li se okušali na baletnim natjecanjima?

— Želio bih se okušati na natjecanjima, no budući da u Baletu HNK dosta radimo nemam vremena kvalitetno se pripremiti za to.

Došli ste u HNK kada je ravnateljica Baleta bila Almira Osmanović. Što se promijenilo u Baletu nakon dolaska Dinka Bogdanića na mjesto ravnatelja?

— Kada je došao Dinko Bogdanić, počelo se mnogo više raditi i osjetno se povećao broj premijernih predstava. Mislim da je Dinko Bogdanić digao Balet HNK na višu razinu i da sada profesionalnije pristupamo poslu svi — od članova ansambla do prvih solista.

Trebali ste plesati na premijeri Mačka u čizmama, no omela vas je ozljeda...

— Da, zbog ozljede morao sam propustiti premijeru Mačka u čizmama. Nakon oporavka plesao sam u Mačku mnogo puta. Ozljeda je bila jedan od razloga zbog kojih nisam nastupio u Romeu i Juliji, premda sam najavljen u programskoj knjižici.

S kojim partnericama najčešće plešete?

— Najčešće sam plesao s Mirnom Sporiš Palada i Oljom Jovanović-Zurovac. Budući da nisam imao mnogo iskustva u pas de deux, trebalo je malo vremena da se uskladimo. Žao mi je što do sada nisam imao priliku plesati s Irenom Pasarić na sceni. Za proba u dvorani zadivila me lakoća s kojom smo se uskladili i divim se njezinu umijeću.

Kad se pripremate za uloge, vježbate li samo s koreografom ili vas zanima i pozadina nastanka baleta i ostali podaci vezani uz njegovu priču i likove?

— Kada se plesač nalazi na pozornici, mora publici prenijeti emocije lika koji interpretira samo tijelom i pokretom. To je iznimno teško i zato je nužno bolje upoznati psihološke profile likova koje tumačite jer će to olakšati uživljavanje i prijenos emocija publici. Mislim da u uspješnoj kreaciji nekog lika koreograf sudjeluje jednako koliko i sâm plesač koji koreografski, tehnički, jezik obogaćuje emocijama.

Što ste naučili iz rada s baletanima koji su gostovali tijekom protekle sezone, a bilo ih je dosta od Ronalda Savkovića, Jaša Otrina, Tomislava Petranovića, Antona Bogova pa do Roberta Bollea?

— Znam što sve moram usavršiti kako bih postigao ono što želim, no da bih to dosegao morat ću još dosta raditi na sebi. S Antonom Bogovim sam prijatelj, Jaš Otrin ove je sezone stalni gost HNK tako da se često vidimo u dvorani, a Roberto Bolle uistinu je zvijezda, no kao što sam već rekao, ne želim nikoga oponašati. Ono što mi se svidjelo kod gostujućih plesača jest njihov pristup radu. Svakoj probi pristupili su maksimalno ozbiljno i usredotočeno, što, priznajem, meni ponekad nedostaje.

Kako provodite slobodno vrijeme?

— U kazalište kao gledatelj idem rijetko, jer u njemu sam često po cijele dane pa mi ga je na kraju dana pomalo dosta. U slobodno vrijeme zabavljam se kao i većina mojih vršnjaka, idem u kino i volim se razgibati uz brže ritmove u diskoklubovima. U posljednje vrijeme imam nešto manje slobodna vremena zbog većih obveza u kazalištu, no radim ono što volim i to me veseli.

Razgovarao Goran Ivaniš