Prozor u slici

Prozor u slici

Cetinova slika kao da je sazdana od nekoliko slojeva geometrije i apstrakcije, motivike i simbolike, punog i praznog, završenog i nedovršenog

U Gradskom kulturnom središtu Metkovića tijekom listopada bila je postavljena izložba Antona Cetina. Izložba je to recentnih radova slikara rođena pokraj Čazme, koji je potkraj pedesetih godina prošloga stoljeća završio slikarstvo na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti kod Ive Šebalja, dok je na likovnoj akademiji studirao pod paskom profesora Marijana Detonija, kod kojeg je izučio grafiku, te Alberta Kinerta. Vrlo mlad uvučen u umjetnost, Cetin upija umjetnička strujanja europskih pedesetih i šezdesetih godina te se s navršenih trideset seli u Pariz, godine 1966. Nekoliko godina poslije odlazi u Toronto, gdje se susreće s oprečnom umjetnošću druge strane Atlantika. Sinteza dviju umjetničkih koncepcija, dakako, vidljiva je u djelima Antona Cetina, kako onih ranih, tako i ovih recentnih, predstavljenih na izložbi koju je organizirao ogranak Matice hrvatske iz Metkovića uz svoju 125. obljetnicu.

Vječni motiv žene

Formati srednje veličine, kombinirana tehnika na platnu i identičan lajtmotiv na svakom platnu zajednički su svim pokaznim radovima. Lik žene pred otvorenim prozorskim oknom samo je pojednostavnjena formalistička analiza. Žena je predstavljena na nekoliko načina: od nadrealističkog pa do gotovo enformelističkog ili brutovskog. Geometrija linija i ploha koje čine unutarnji, virtualni okvir slike i formata postaje zasebni dio, dok varirajuće podloge, različiti, gotovo šablonski, simboli koji se javljaju uz rub, na margini radova, te simbolika boje postaju njezin sastavni dio. Kadrirani okvir s prikaziima ženskih likova najdramatičniji je trenutak slike, koje su redom nazvane Universe disturbed. I kao da je slika uznemirena, a ta se uznemirenost isprepleće s višeslojnošću stila koji gaji Anton Cetin.

Cetin istodobno crta i slika. Kombinacija tehnika čest je slučaj u Cetinovu radu. Ograničenost palete i motiva ne sputava ga da na svoj način bude inventivan. Lik žene iza prozorskog okna postaje svojevrsna refleksija, odraz u zrcalu ili dvostruki prizor. Jedan koji doživljavamo mi kao gledatelji, a drugi koji ne postoji, ali ga je moguće pretpostaviti; onaj koji ima upravo lik sa slike. I doista, gledatelj ima dojam promatranoga. Dojam privlačenja slici naglašen je tim crvenim, plavim ili žutim geometrijskim okvirima. Sam okvir nije uvijek strogo centriran u kadru, nego se u nekim slučajevima pomiče slikom i još je više dinamizira. S druge pak strane stječe se dojam zatvorenosti ženskih likova unutar pojedinih kvadrata, tim više što se njihova gesta može interpretirati kao pokušaj napuštanja plohe, bijega iz slike. Dinamizam pokreta, zatvorenost okvira, otvorenost margine i žena kao dominantan Cetinov motiv postaju ujedinjeni skupovi konačnoga Cetinova proizvoda. Jer, Cetinova slika kao da je sazdana od nekoliko slojeva geometrije i apstrakcije, motivike i simbolike, punog i praznog, završenog i nedovršenog.

Marko Kružić