Povijest percepcije

Povijest percepcije

Damir Barbarić (prir.), Zagonetka umjetnosti, Demetra, Zagreb, 2003.

Zagonetka umjetnosti zbornik je koji sadrži devet tekstova koji se bave filozofskim razmatranjem umjetnosti. Zbornik je nastao kao rezultat simpozija održana prošle godine u Varaždinu, a promptno i izdavački stručno štampala ga je izdavačka kuća Demetra.

Zbog mnogostrukosti zahvaćenih pojava i raznorodnosti horizonata izlaganja, zborniku nedostaje »kako tematska tako metodska jedinstvenost i cjelovitost«, smatra priređivač Damir Barbarić. No zbog iznimne kvalitete priloga, uporabe različitog pojmovlja te različitih metodskih postupaka zbornik nedvojbeno u bitnom smislu uspijeva ocrtati mogućnosti i dosege umjetnosti današnjice, odnosno njezine kritičke filozofijske refleksije. On na precizan način postavlja pitanje: što je umjetnost danas i na koji način u današnjem svijetu možemo shvatiti njezinu bit? Je li ona još samo stvar prošlosti kako nas je poučio Hegel, ili se pak u 21. stoljeću možemo nadati sveopćem estetiziranju cjeline života?

Za zainteresiranije i obrazovanije

Tema je tim zanimljivija jer je riječ o rastućem interesu za pitanje umjetnosti kojemu svakodnevno svjedočimo u brojnim raspravama koje zaokupljaju intelektualni svijet još od prve polovice 20. stoljeća pa sve do danas. U našoj sredini vrijedi izdvojiti temat o izazovima umjetnosti koji je izašao u ovogodišnjem broju »Europskog glasnika«. Ono po čemu se zbornik razlikuje od sličnih pokušaja iscrtavanja predjela suvremene estetike i kulturološke analize upravo je težnja da se umjesto o estetskoj strani umjetničkih djela i njihovoj medijskoj prezentnosti progovori o navlastitoj naravi umjetnosti, tj. o promišljanju bîti same umjetnosti, koja na dublji i filozofski relevantan način istražuje njezine ontološke i religijske korijene, a ne samo društvene ili kulturne uvjete njezina nastanka. Upravo zbog toga ovaj zbornik zainteresiranom i obrazovanijem čitateljstvu može biti zanimljiv i poticajan; ostali, manje upućeni u filozofijske refleksije o tom pojmu, smatrat će ga nedovoljno aktualnim ili pak odveć stručnom literaturom.

Povratak izvorima

Najzanimljiviji je i najpoticajniji prilog u zborniku tekst Milana Galovića Umjetnost kao događanje svijeta. U njemu autor govori o ontološkom statusu umjetnosti i načinima njezina konstruiranja i objavljivanja u svijetu i religiji, stavljajući naglasak na epohalno-povijesni karakter umjetnosti. Ispravno smatrajući kako jedino filozofija ima mogućnost i pravo postavljanja pitanja što je uopće umjetnost (i to u epohi u kojoj umjetnost uopće ima metafizičku bît), Galović problematici prilazi u kontekstu umjetnosti kao mitskoga susreta s bogovima, dakle kao nečem što u izvornom smislu zaobilazi pomodne i neproduktivne rasprave o njezinu društvenom značenju ili reproduktibilnosti.

On se vraća na same izvore umjetnosti, videći u njoj granično područje između mitskoga, religijskog i metafizičkog povijesnog svijeta, te u skladu s tim umjetnost smatra jedinom poveznicom između spomenutih sfera. U vrlo detaljnoj, filozofski nadahnutoj te stilski elegantnoj raspravi Galović dokazuje kako je umjetnost danas izgubila kontakt s mogućim temeljem svijeta te joj upravo zato u današnjem interepohalnom intermezzu ne uspijeva iz umjetničke zbilje otvoriti povijesni svijet. Drugi tekst koji je u sličnom horizontu solidan misaoni prinos toj problematici prilog je Damira Barbarića koji razmatra filozofijski nazor u umjetnosti, odnosno kreće se na tragu ontološkoga razumijevanja i tumačenja same njezine biti. Ivan Koprek iz teološke perspektive govori o umjetnosti u kršćanskoj kulturi, odnosno o slikovnoj umjetnosti u kršćanstvu.

Recentnije teme

Od priloga koji se referiraju na recentnije teme i noviju literaturu izdvajaju se tekstovi Andree Zlatar, koja iz kulturalno-sociološke perspektive analizira grad kao produkcijsko središte umjetnosti i centar kulturne razmjene, referirajući se na Baudelaireov pojam flâneura, te Nadežde Čačinović, koja na sličan način govori o povijesti percepcije i odrednicama vizualne kulture u razdoblju suvremenih tehnologija proizvođenja slika.

Ozren Žunec polazi od pretpostavke da se danas nalazimo u epohi vremena a ne prostora te na filozofski način promišlja arhitekturu koja posredovanjem prostora uvijek nužno govori i o nekom vremenu. Sibila Petlevski razmatra jezik glume, a Ljiljana Filipović očekivano se bavi psihoanalitičkim čitanjem mita o Edipu.

Tekst koji svakako treba preporučiti, uz već spomenuti Galovićev, esej je Žarka Paića o avangardi i ikonoklazmu. U njemu Paić razmatra iščeznuće slike u današnjem svijetu i dramatičan obrat iz estetike umjetničkoga djela ka estetici događaja, čime ponavlja trendovske teze kako je mjesto događaja nove slikovnosti svijeta postalo simulakrum, čineći radikalan rez s dotadašnjom tradicijom.

Zaključno govoreći, zbornik Zagonetka umjetnosti samu umjetnost ne ostavlja zagonetnom: tekstovi koji su u njemu sabrani jednoznačni su u tezi kako je umjetnost mnogo više od proizvodnje estetskih objekata ili estetiziranja takozvanoga svijeta života. Filozofska refleksija o njoj nadilazi pomodne interpretacije. Svjesna činjenice da nije kadra rekonstruirati djela koja su izgubila svoj navlastiti povijesni svijet, ona se trudi da u taj svijet barem pronikne i sudjeluje u njegovu događanju. Upravo zbog toga zbornik zaslužuje pozornost čitanja i sudjelovanja u mogućem dijalogu o ontološkom statusu umjetnosti danas.

Tonči Valentić