Vijenac 254

Fotografija

Izložba fotografija Borisa Berca Tri male priče, Galerija ULUPUH, Zagreb, 28. listopada – 15. studenoga 2003.

Poput ikebane

Ovu seriju fotografija valja promatrati kao vrlo uspješan odmak od dnevne fotografije kojom se bavi Boris Berc (moda, interijeri koje objavljuje u časopisu Elle dekor, bavi se reklamnom fotografijom). Mali dio ove serije izložio je na Hrvatskoj fotografiji 1995. godine, kada je i primio Priznanje za likovnost

Izložba fotografija Borisa Berca Tri male priče, Galerija ULUPUH, Zagreb, 28. listopada – 15. studenoga 2003.

Poput ikebane

Ovu seriju fotografija valja promatrati kao vrlo uspješan odmak od dnevne fotografije kojom se bavi Boris Berc (moda, interijeri koje objavljuje u časopisu Elle dekor, bavi se reklamnom fotografijom). Mali dio ove serije izložio je na Hrvatskoj fotografiji 1995. godine, kada je i primio Priznanje za likovnost

Nešto se događa s hrvatskom fotografijom... Premda je trajno prisutna u svakodnevnom životu moderna čovjeka kao integralni dio njegove vizualne kulture, u posljednje vrijeme mediji intenzivno pišu i govore o njezinu sadašnjem položaju i prilikama. Čini se da se nešto mijenja u smislu ozbiljnijeg shvaćanja problematike fotografije i profesionalaca koji se njome bave, ali i upućenosti javnosti na nju. Imajući na umu sadašnjost u kojoj fotografske slike i fotografi žive, moramo biti svjesni da je ona materijalna činjenica i da je kao takva dio dragocjene kulturne baštine koju želimo sačuvati za buduće naraštaje. Jedna od velikih tema hrvatske kulture koja se jednostavno nije mogla zaobići ni na večer otvaranja izložbe Borisa Berca Tri male priče, budućnost je Arhiva Toše Dapca i njegovo trenutno alarmantno stanje što zahtijeva učinkovitu i odlučnu akciju zaštite (ne ulazim sada u detalje te priče, koja će, nadamo se, imati sretan završetak).

Nepretencioznost i više puta atribuirana samozatajnost Borisa Berca kao autora serije fotografija Tri male priče sukladna je neuobičajenom i čudnovatom procesu kojim su nastale te fotografske slike. »Sve ono što je od nekoć tako važna medija ostalo, tehnologija, industrija, ekonomika, reproduktivnost, rasulo se u slikama Borisa Berca u sekundarne tehnološke fragmente. Važni i alkemijski tajnoviti, sudjeluju dakako u proizvodnji slike, zrače začinjenom magijom, ali slika nisu«, kaže Želimir Koščević, autor predgovora. Svojom izložbom Boris Berc pokazao je svoju ilustraciju, odnosno interpretaciju klasičnih tema povijesti umjetnosti-akta, still lifea i brodova u luci. No, Bercove fotografske slike pokazuju da toliko koliko su odabrane teme klasične, toliko je tehnika kojom se autor služio i koju je istraživao neklasična, barem za fotografiju.

Intimizam kadra

Image transfer ili preslik polaroida, odnosno negativa, na akvarel papir vrijedi kao alternativna tehnika kojom se stvaraju fotografske slike posebne atmosfere. Poslužila je za materijalizaciju prizora intimističkog i toplog romantičnog ugođaja, dok je zasićenost boja raspršena. Kad radi akt, Berc se usredotočuje na ruke koristeći se vrlo vješto i s mnogo stila atribute svojih pozera, poput smokve, bršljana, cvijeća i isprepletenih grančica kojima gradi svoju poetiku fotografske slike. Boris Berc nije autor koji radi na brzinu (proces vrenja čitavog ciklusa trajao je od polovice devedesetih), nego kao strpljivi Prometej promišlja i pažljivo režira svaku od slika, imajući na umu da će ostati samo jedan i jedinstveni otisak. »Pažljivo namještena, pažljivo komponirana, sastavljena poput ikebane u tri male priče, Bercove Tri male priče ne odaju tajnu svog nastanka. One se pojavljuju kao dovršeno malo čudo,...« (Želimir Koščević).

Ovu seriju fotografija valja promatrati kao vrlo uspješan odmak od dnevne fotografije kojom se bavi Boris Berc (moda, interijeri koje objavljuje u časopisu »Elle dekor«, bavi se reklamnom fotografijom). Mali dio ove serije izložio je na Hrvatskoj fotografiji 1995. godine, kada je i primio Priznanje za likovnost.

Šarm Bercova fotografskog postupka i njegova rezultata oblikovana u Tri male priče pronaći ćete u komornoj atmosferi kojom zrače. Prema mišljenju sama autora prostor Galerije ULUPUH i fotografije uklopili su se kao ruka i rukavica, pa su fotografije dobile novu dimenziju.

Svaka pohvala autoru.

Iva Mostarčić

Vijenac 254

254 - 27. studenoga 2003. | Arhiva

Klikni za povratak